AdminZa mene je najveći pisac ikada godinama bio Milan Kundera, sve do trenutka kada sam pročitao, kako je za tajnu službu špijunirao i prokazivao kolege iz kulturnog i javnog života, a posebno književnosti.
Može li se odvojiti djelo od karaktera i javnog ili tajnog života autora? Može! No pitanje je s kojim pravom to smijemo učiniti.
Strašna je relativizacija dobra i zla, koja proizlazi iz posthumnih pisanja o Bori Čorbi, kao velikom rok pjesniku, autoru, čiji je doprinos muzici ovih prostora nemjerljiv i kojem se zbog tog doprinosa ne treba osvrtati na njegova ratna i poratna četnikovanja.
Kakvu poruku šaljemo, ukoliko pristanemo na takav narativ?
Lično smatram, kako je još veća sramota i moralna i duhovna zabludjelost i slobodno mogu reći zločin prema vlastitom postojanju i stvaralaštvu, pojedinca, čije djelo svrstavamo u kategoriju izvrsnosti, ukoliko na tom djelu uzgoji korov ljudske razvratnosti i zvjerske dehumanizacije.
Kakva bi to trebala biti Čorbina poezija pa da nivelira ili čak poništi pozivanje na zločin nad nevinim, nepoznatim, dalekim i stranim drugim, ili još gore do jučer bliskim, intimnim odrazom, što je preko noći postao stran.
Zazivanje kame, preklanih vratova, oskrnavljenih domova, buktinja što gutaju jučer, danas i sutra, onih čija je jedina krivica u tome, što je u svijetu Četnika Čorbe, moćno zazvučao refren onomatopeje rafala, šištanja krvi i eksplozije mesa, nisu vrijedni niti savršene poezije neprevaziđenog Bukovskog, a kamoli pijanih recitala satkanih od nabacanih sekvenci u doslovne rime, poput onih nekog seoskog “pjesnika” što za svaku priliku ima prikladan stih.
Kao prvo, dakle, nije Bora nikakav pjesnik, već osrednji stihoklepac, sa dobrim osjećajem za sirovi narodski sentiment, kakav su imali svi manje više uspješni guslari prije njega. Ideja da su tekstopisci, u popularnoj glazbi, pjesnici u rangu stvaraoca umjetnosti, produkt je civilizacijske pogreške, koja je Bob Dilanu priskrbila Nobela za književnost, obezvrijedivši sve kriterije, koje je ta nagrada prije toga imala.
Kao drugo, Bora je sam sebe prozvao četnikom i ponosio se time, te smatram krajnje neprimjerenim, da mu se pravo na samo- odabrani identitet fašiste posthumno uskrati, u pokušaju njegove moralne rehabilitacije.
Kao treće, ukoliko prihvatimo tezu u kojoj Bora Četnik može biti dobra osoba i neko ko zavrjeđuje panegirike i lovorike, onda smo pristali na tezu da četnici nisu loši i da su u redu svi užasni zločini koje su počinili nad svojim i drugim narodima u WW II i ratu devedesetih.
Kako god. Možda je Bora Čorba uvijek bio Bora Četnik, koji se krio pod zastavom, kojoj nije pripadao. U svakom slučaju, za mene je Bora Četnik učinio Boru Čorbu neprihvatljivim zbog zla, uz koje se priklonio, zbog zla kojem je i trijezan i pijan i srcem i dušom pripadao.
