Najbolje i najefikasnije je stvari objašnjavati na primjeru zapitanosti i reakcija običnog čovjeka. Posebno to ima smisla ukoliko se radi o razumijevanju perspektive drugog, koja je različita i suprotstavljena, a na koju se onda može odgovoriti argumentom, objašnjenjem ili pojašnjenjem, kako bi se stvari razjasnile, pojasnile ili demantovale.
Kao muslimanu, Bošnjaku, čovjeku koji se tako intimno, u najdubljim aspektima sebe osjeća, doživljava i tumači, nije mi svejedno šta će o mome nastupu i narativu o Kavazoviću misliti neki iskreni, dobri Bošnjo, bio on vjernik ili ne.
Tako mi jučer, na cesti prilazi čovjek, kojeg površno poznajem i sa kojim sam se u suštini susreo tek par puta u životu, ali koji očito misli da mu nešto daje pravo, da me zaustavi i pokuša poučiti istinama, drugačijim od onih koje ja vidim i promovišem.
Zaustavivši me, otpoče on priču izokola, o vremenu komunizma, o tome kako tada nisi smio pričati šta si htio, kako su u svemu prednost imali članovi partije, kako ovo kako ono, kao da mu taj diktatorski sistem, iako seoskom dječarcu, 20 kilometara od civilizacije, nije dao ekonomski fakultet za đaba, a da nije bio član partije. Uslijedilo je onda kako eto nas Skelića nema puno, te da ja time što pišem i govorim mogu ogromnu štetu načiniti mome sinu i njegovoj budućnosti, kako eto pravoslavci i katolici na svoje vjerske vođe ne daju, kriju njihove najgore zločine, uključujući pedofiliju i tako redom, a ja eto blatim reisa Kavazovića.
Na to ja kažem: “Nisam ja blatio reisa, već je Kavazović blatio instituciju reisa i Islamske zajednice, a ja sam ih branio.”
Mudrac: “Kako nisi? Rekao si da je reis govno.”
Ja: “Ne, naprotiv. Rekao sam, da on, nije reis, već govno. To valjda jasno govori da je za mene institucija reisa nešto što se ne smije kaljati, a da on nije dostojan te uloge, sa svojim ponašanjem i govorom i dunjalučkim motivima.”
Mudrac: “Pa to eto, vidiš, ti na Kavazovića napade, a znaš li ti ko je on u ratu bio?”
Ovdje je završio razgovor, jer niko nije amnestiran od kritike ukoliko kalja i ponižava vjeru i naciju. Čovjek nije institucija, već je slučajni prolaznik, koji je zasluženo ili ne, bio dostojan ili ne, igrom usuda ili ti kismeta, postao nosilac titule, što ga izjednačava sa institucijom, koja je neprolazna, koja je postojala prije njega i postojaće vjerovatno i poslije njega.
Kavazović je reis samo dokle su njegovo ponašanje, govor, moral, utjecaj i djelovanje u skladu sa institucijom reisa. Islamsku zajednicu i reisa je stvorio običan čovjek i ona je u obavezi da mu služi i da ga vodi u najboljoj namjeri, a ne u odnosu na neke svoje skrivene ili očite interese, talove i profite. Islamska zajednica pripada svakom vjerniku a ne isključivo onima, koji su sljedbenici SDA. Reis je sluga svoga ummeta, hizmećar, a ne nekakav vladar ili nedodirljivi autoritet. On treba da zagovara vjeru a ne stranku i politiku.
Kavazović je osramotio instituciju reisa, a ja sam jedini musliman u ovoj državi, koji ga je zbog toga kritikovao, u skladu sa težinom njegovog prijestupa.
Papa Ivan Pavao II je otišao u zatvor svom atentatoru Mehmet Ali Agce-u da opere noge, a mene se razapinje i moju obitelj i prijeti se ugrožavanjem njihove budućnosti danima zbog kritike na račun neodgovornog službenika.
Možda bi reakcija prema meni bila drugačija da sam ga umjesto “stolicom”, nazvao “svetom stolicom”. Zaboravljaju službenici Islamske zajednice, da u Islamu nema crkve, niti zastupnika, niti zagovarača, niti otkupa grijeha, mada su gotovo sve to počeli sebi pripisivati i masno naplaćivati.
A onima koji će ustvrditi, kako Kavazović ničime nije okaljao instituciju reisa, skrenut ću pozornost na sljedeće:
- Islam čini posebnim to što je usmjeren na život i daje jednostavne odgovore na životna pitanja, te kroz tu jednostavnost ne zahtjeva nikakvog tumača
- snaga povezanosti vjernika sa vjerom u Islamu počiva prije svega na Obećanju da će svako odgovarati za sebe i svoja djela i da se niko neće moći zauzeti za drugoga, te da svako, bez obzira kakav je bio i šta je činio milost dobija isključivo kroz Gospodarevu MIlost, te da je On Onaj koji mnogo Oprašta, što je jasna poruka, da niko od nas ne zna ko je šta zaslužio i kako će proći te da je stoga svaki nastup u kojem nekome proričete sudbinu kod Gospodara vrsta širka
- dubina Zavjeta se ogleda u garanciji nepromjenjivosti Riječi koja je utočište Istine, te je parametar kojem se u svakoj dvojbi, nejasnoći ili nesigurnosti vjernici vraćaju kako bi uklonili sumnju i smutnju, a valjda ne treba naglašavati kako nikakve crkve niti posrednika u Knjizi nema
- Božija imena su, pored ostalih, Istina, Pravda, Dobrota, Milost, Onaj koji Okuplja, što obavezuje svakog vjernika, a posebno one koji sebe nazivaju vjerskim vođama, da mu istina i pravda budu na prvom mjestu, da istinito svjedoči, te da bude dobar i milostiv, kao i da se trudi da okuplja a ne da razjedinjuje
- u Islamu je svijet iluzija, kojoj ne treba služiti, ne treba se za nju vezivati niti biti ostrašćen njenim prividima, već treba biti na službi i usluzi zajednici, nikako vladaru, moćniku ili privilegijama
- mumin se treba pri tome bojati samo Gospodara, odnosno prije svega toga da ne razočara, da ne podbaci, da ne bude nezahvalan na Stvaranju, već da svoje postojanje korisno iskoristi, kroz širenje ljubavi i znanja
Očito, kada se ovo sagleda, a spisku ovdje nije kraj, ne samo da je Kavazović zglajzao, već kompletna IZ i Ulema, jer je spala na to da im jedan ovakav, ćafir kako me oni nepravedno nazivaju, dijeli lekcije i da kritika onoga što ne valja spadne na mene, namjesto da su njihovi velikani ustali sa FIN-a ili sa postekija, pa gruhnuli istinu u lice sami sebi.
Ono u čemu se danas nalazi IZ zove se dekadencija, a za nju je svako od nas odgovoran ko joj šuti, jer time učestvuje i pomaže u propasti u koju dekadencija uvijek i neminovno, tako nas uči prošlost, vodi.