Tehnologija “Full Self-Driving” (FSD) u vozilima dizajnirana je tako da omogućava automobilima da funkcijonišu autonomno, bez ljudskog upravljanja, u mnogim scenarijima vožnje. Trenutno na tržištu ne postoje automobili koji su potpuno sposobni za samostalnu vožnju i neće ih biti u skorijoj budućnosti. Ipak, Tesla je na čelu ove inovacije.
Bitno je spomenuti da je Tesla znatno pridonijela pristupačnosti električnih vozila širokim masama. Iako Teslini modeli visokih performansi imaju izuzetan domet i ubrzanje, s pratećim visokim cijenama, osnovni modeli Tesle su konkurentno cijenjeni i nude odličnu autonomiju vožnje te pristup opsežnoj mreži “Supercharger” punjača.
Ipak, postoje i mnoge kontroverze koje okružuju Teslu, od kojih je jedna povezana s njihovom sposobnošću “Full Self-Drivinga”. Kompanija promoviše svoj režim potpune samostalne vožnje kao takav, sugerirajući da automobili mogu samostalno upravljati, iako to zapravo nije tako.
Tesla je ostvarila značajne napretke u tehnologiji polu-autonomne vožnje i privukla mnogo pažnje u tom procesu. Međutim, nije jedini sistem te vrste na tržištu danas, a nedavno je premašen od strane jednog konkurenta.
Autonomija vozila je složena ako ste nedavno kupili novi automobil, velike su šanse da ima neke “polu-autonomne” osobine, čak i ako ih ne smatrate takvima. To uključuje automatsko kočenje u hitnim situacijama kada vaš automobil otkrije prepreku ispred, utvrdi da ne kočite dovoljno brzo (ili uopće) i reguje kako bi pomogao u sprječavanju ili ublažavanju udarca.
Šta čini potpuno samostalna vožnja Tesla vozila?
Autopilot je primarno namijenjen za vožnju po autocesti, dok potpuna samostalna vožnja pokriva manevre koji su uobičajeniji u gradskim i prigradskim vožnjama. Prema J.D. Power, sistem koristi mrežu od osam vanjskih kamera i 12 ultrazvučnih senzora za percepciju okruženja vozila, Teslini sistemi koji opremaju “Model 3” i “Model Y” oslanjaju se na kamere, dok “Model S” i “Model X” koriste radar.
Potpuna samostalna vožnja kombinuje navigaciju s Autopilotom za omogućavanje putovanja autocestom, uključujući odabir najučinkovitije rute, navigaciju kroz ulaze i izlaze na autocesti, kao i promjene traka.
Na cesti, potpuna samostalna vožnja integrira “Auto Lane Change” i “Autosteer” za procjenu i izvršavanje promjene trake kada vozač aktivira pokazivač smjera.
Kako tipični FSD sistemi rade:
1.Senzori i kamere: Automobili opremljeni FSD koriste kombinaciju senzora, kamera, a ponekad i radara ili LIDAR-a (Light Detection and Ranging) za kontinuirano prikupljanje podataka o svojoj okolini. Ovi senzori pružaju pokrivenost od 360 stepeni oko vozila, omogućavajući automobilu da detektuje druga vozila, pješake, saobraćajne znakove, semafore i linije na putu.
2. Računarski vid: Napredne tehnologije računarskog vida obrađuju ulaz iz kamera kako bi prepoznale objekte, tumačile znakove i razumjele okruženje vozila. Ova tehnologija je ključna za donošenje odluka u realnom vremenu, kao što je identifikacija da li je objekat na cesti plastična vreća ili kamen.
3. Mašinsko učenje i umjetna inteligencija: FSD sistemi koriste modele mašinskog učenja koji su obučeni na velikim količinama podataka o vožnji. Ovi modeli pomažu vozilu da donosi odluke u složenim scenarijima s kojima se suočavaju ljudski vozači, kao što su navigacija gradskim prometom, rukovanje raskrsnicama i reakcija na iznenadne promjene na cesti.
4. Softverski algoritmi: Algoritmi softvera vozila integrišu podatke iz svih senzora kako bi stvorili kontinuirano ažurirani model njegove okoline. Ovi algoritmi predviđaju ponašanje drugih učesnika u saobraćaju i donose odluke u skladu s tim. Oni također upravljaju dinamikom vozila, kao što su ubrzavanje, kočenje i upravljanje, kako bi sigurno navigirali vozilom.
5. Mapiranje: Koriste se karte visoke definicije za pružanje detaljnih informacija o geometriji cesta, saobraćajnim pravilima i infrastrukturi. Ove karte se kontinuirano ažuriraju podacima prikupljenim od flote FSD vozila.
6. Kontrolni sistemi: Nakon što vozilo razumije svoje okruženje i koje akcije treba preduzeti, kontrolni sistemi izvršavaju te odluke. To uključuje upravljanje mehaničkim sistemima vozila, poput upravljača, gasa i kočnica, kako bi se vozilo sigurno navigiralo.
7. Povezivost: Mnogi FSD sistemi uključuju određeni nivo povezivosti kako bi omogućili ažuriranja, učenje flote i ponekad daljinski nadzor ili intervenciju.
8. Simulacija i testiranje: Prije nego što se koriste na javnim putevima, FSD tehnologije prolaze kroz opsežne simulacije i testiranje u stvarnom svijetu kako bi se osigurala sigurnost i pouzdanost. Ovi testovi pomažu u poboljšanju sposobnosti sistema za donošenje odluka u različitim scenarijima.
Teslin “Autopark” sistem:
Funkcije parkiranja uključuju Autopark, koji identificira paralelna mjesta za parkiranje pri brzinama manjim od 24 kmh i okomita mjesta za parkiranje pri brzinama manjim od 16 kmh, te upravlja automobilom na parkirng mjesto. Kada je automobil parkiran, automatski se aktivira funkcija “Park”. “Summon” omogućava da se vozilo pomiče unutar i izvan uskog parkirnog prostora koristeći Tesla aplikaciju na pametnom telefonu, što znači da funkcioniše bez vozača u vozilu. “Smart Summon” ide korak dalje omogućavajući Tesli da samostalno pređe parkiralište ili slično okruženje kako bi došla do vozača koji čeka automobil.
Tehnologija potpune samostalne voženje predstavlja složenu integraciju hardvera i softvera dizajniranog da rukuje velikom većinom voznih situacija autonomno. Međutim, većina trenutnih sistema, čak i oni označeni kao ” Full Self-Driving”, još uvijek zahtijevaju ljudski nadzor i nisu sposobni da upotpunosti samostalno upravljaju vozilom bez ljudske intervencije.
