Od kada je SDP došao na vlast, odnosno od kada je Nikšić dogovorio Trojku, ne prestaju udari i na tu Trojku i na SDP i na NIkšića i ekipu okupljenu oko njega.
Napadi su to, koji potenciraju nekakvu imaginarnu izdaju, krađu i pronevjeru, nesposobnost i zaduživanje, zloupotrebu ovlasti i pozicije
Očito je kako su pod kontrolom SDA većina portala, kao i to da su na njihovom platnom spisku mnogi novinari i (ne)slobodni intelektualci.
Očito je i kako je SDA nikada ranije i nikada žešće krenula u kampanju, te kako su njeni pobočnici unutar DF-a i Stranke za BiH dobro usklađeni i koordinirani sa interesima i projektom povratka Sebije i Bakira Izetbegovića na vlast, po svaku cijenu.
Samo budalama nije evidentno, da Islamska vjerska zajednica preko te iste SDA učestvuje u vlasti, kao nikada u svojoj povijesti. Niti za vremena Otomanske imperije i njene šerijatske vladavine nad Bosnom, nisu se hodže niti približno pitale za bilo šta u društvu i državi, kako se danas u ovoj od strane SDA dobrano narušenoj sekularnosti pitaju.
Stoga su se hodže svo vrijeme vladavine Trojke, na džumama i svakoj drugoj prigodi zdušno obrušavali na kjafire iz SDP-a, kriminalce pod zastavom NIP-a i fahiš-e i zinalučare iz Naše Stranke.
Tako se formirala osovina kontra Trojke, neka vrsta famozne Petorke, sastavljene od SDA, IVZ, DF, Stranke za BIH, te Trojanaca unutar redova same Trojke.
Ovih prvih četiri, svima su očiti i jasni, no posebnu pozornost bi trebalo obratiti na ove svojevrsne Petokolonaše, Kvislinge iz redova SDP-a i NIP-a. Takvih u redovima Naše Stranke naime, malo, ili nikako, ne nalazimo. Vjerovatno, da je sama Naša Stranka u očima projektanata SDA-ove politike kotirala odveć neperspektivno, da bi u nju ubacivali ljude ili sredstva za lobiranje.
Sa druge strane, čitavo vrijeme unutar NIP-a nailazimo na sukobe, prepucavanja, nezadovoljstva, kritike iz njihovih redova, od baze pa sve do onih u vrhu rukovodstva. Činjenica je kako se sva politika NIP-a svela na Konakovića, dok su gotovo svi drugi radili protiv njega i zajedničkog projekta. Teško se oteti dojmu, da iza takvog podrivanja stanke i njenih interesa, te budućeg izbornog rejtinga ne stoji zli Projektant, koji upravlja svojim marionetama. Kako god. Stranka je mlada i sa još uvijek nedovoljno razvijenom infrastukturom te je moguće da se takve stvari dešavaju i stihijski, uz blagi poticaj sa strane.
No najzanimljivija su takva dešavanja unutar SDP-ovih redova. Radi se o najstarijoj političkoj opciji na BiH društvenoj sceni. Riječ je projektu. koji se nadogradio na već postojeću, dobro utemeljenu strukturu iz vremena socijalizma, čiji su kadrovi ipak posjedovali ozbiljno znanje o politici, društvenim odnosima i kretanjima.
SDP je u svojim redovima uvijek imao najveći broj intelektualaca, pismenih i društveno osviještenih ljudi, pa iako je očito, kako su oni u posljednjim decenijama izgurani na margine, samo njihovo postojanje, kao ideološki profilirane matrice u pozadini, predstavljalo je uvijek i predstavlja zasigurno garant ozbiljnijeg, pismenijeg i inteligentnijeg pristupa politici nego to mogu obezbjediti druge stranke.
Pa ipak svjedočimo od dolaska SDP-a na vlast, kako se kontinuirano dešavaju istupi u javnom prostoru, nekakvih “pravih SDP-ovaca”; “SDP-ovog Novog Vala”; odnosno raznoraznih “pravih” i “iskrenih” iz neke pozadine, nasuprot “lažnih”, koji su istureni i obnašaju vlast. Ti žešće i predanije napadaju SDP i Nikšića nego “SDfA za BiH” zajedno.
Ovo me zainteresiralo, pa sam istraživao, das saznam ko su ti “pravi” i “iskreni”, jer bih doista uvijek raidje bio na stranih pravih i iskrenih nego lažnih i patvorenih.
Međutim, istraga je pokazala da ti “pravi” često i nisu pravi, već da su to nekakvi likovi, koji su neposredno prije izbora ili odmah nakon njih postali članovi SDP-a, ili su članovi od ranije, ali već godinama nisu ništa učinili za partiju, nigdje podmetnuli sebe i svoj dignitet, već su sjedili na tribinama i čekali da se utakmica završi, pa su onda počeli da urlaju o svome pravu koje proizlazi iz decenija sjedenja na tribinama.
Među njima su pored tih ne tako “pravih”, evidentni i mnogi neiskreni, koji su navikli dobijati razne pozicije i funkcije na lijepe oči, te su smatrali, kako zaslužuju više i bolje nego su dobili u postojećoj raspodjeli.
Ove dvije grupe su upravo one, koje su uspjele, da izguraju na margine intelektualce, kojima je bilo ispod ljudskog nivoa voditi prljave ratove sa raznim primitivcima, samo stoga što su ih ti primitivci doživljavali kao prejaku konkurenciju. Takve probleme ne bi imali u SDP-u sa intelektualcima, jer je u prirodi inteligentne osobe da zna šta želi i gdje joj je mjesto, dok primitivac uvijek želi sve i svaki puta sve više.
Kad god, dakle pročitate neku obavijest, koju je potpisala neka grupa “pravih” i “iskrenih” socijaldmokrata, znajte da su to nezaježljiva braća, koja u SDP-u ili bilo kojoj drugoj stranci nisu radi ideje niti ideologije, već samo i porad svog banalnog interesa i sitnoga šićara.
Niko od njih ne želi pravdu niti prosperitet za sve, već isključivo samo za sebe!
