Bosna i Hercegovina je kroz svoju turbulentnu istoriju prešla dug put od slobodnih i ponosnih
građana do podanika. Taj put liči na loš šou program u kojem se isti scenario stalno ponavlja,
samo u novim kulisama. Ako želite da saznate kako smo postali majstori saginjanja glave i
savladali vještinu prilagođavanja novim moćnicima, nastavite da čitate ovaj članak.
Političke promjene kroz istoriju: Feudalna bajka
U doba feudalizma, kada su naše fine, dobre i poštene Osmanlije vladale, Bosna i Hercegovina
bila je prava scena za feudalni spektakl. Stanovnici su živjeli u sistemu gdje su uživali
„poštovanje” kao dio feudalne hijerarhije, ali uz privilegiju da neprekidno ispunjavaju obaveze
prema lokalnim zemljoposjednicima. Bilo je to vrijeme kada je „sloboda” značila da možete
birati samo između različitih vrsta harača, a ne stvarnih izbora. Iako su to bila teška vremena,
danas se s ponosom sjećamo tih dana kao dio naše bogate istorije, koja nas je oblikovala i
sačuvala naš identitet koji njegujemo i danas.
Austro-Ugarska: Modernizacija s poklonom
Kada je Austro-Ugarska odlučila da udari svoj pečat na naš region, modernizacija je stigla kao
poklon koji niko nije tražio, ali koji smo, eto, dobili. Novi birokratski labirint pretvorio je Bosance
u jeftinu radnu snagu za veliku imperiju, dok je pojam slobode dobio novo značenje – postali
smo „pravi” Evropljani. Skidajte fesove, stavljajte šešire – sada smo u modi! Ako ste mislili da je
to vrhunac naše avanture, sjetite se da smo između ostalog dobili i „posebne” poklone poput
zatvora u Zenici, čija je funkcija ostala nespretno upisana u historiji kao dio našeg „modernog”
naslijeđa.
Komunizam i Jugoslavija: Socijalistička avantura
Dolazak socijalizma bio je kao dobivanje „besplatnog” poklona u obliku obrazovanja i zdravstva.
Pomislili ste da smo konačno postali slobodni? Oh, ne tako brzo! Ušli smo u veliku socijalističku
porodicu gdje je vaše mišljenje bilo dobrodošlo, ali samo ako je bilo u skladu sa službenim
receptima iz Beograda. Dok su se svi trudili da pronađu „pravi” način da izraze svoje stavove, u
isto vrijeme smo se pognuli pod teretom novih pravila i normi. Kao dodatak tom „zabavnom”
periodu, pronašli smo se kako kupujemo elitni namještaj iz Ljubljane ili Beograda – savršeno
izrađen od našeg bosanskog drveta, ali čini se da je samo ono pravo za naš novi, socijalistički
dom. Bilo je to vrijeme kada smo se pitali da li je naša sloboda ukrašena sa malo „bosanske”
patine ili smo samo još jednom pronašli način da se uklopimo u sistem koji je sve imao, osim
stvarne slobode.
Raspad Jugoslavije: Novonastali entiteti i nova pravila
Raspad Jugoslavije bio je trenutak kada smo ušli u „Reality Show” sa novim liderima i pravilima
igre koja su se mijenjala brže od vaših omiljenih TV emisija. Svaki novi politički entitet je dolazio
sa svojim setom pravila, a građani su se trudili da se prilagode u novoj igri u kojoj su moćnici
nastavili da uzimaju sve poene. Ako ste pokušali da dignete glas, mogli ste se vrlo brzo uvjeriti
da vaš glas u ovoj „novoj demokratiji” nije imao nikakvu težinu – poput pokušaja da se probijete
kroz stakleni zid.
Kako smo počeli da slušamo moćnike: Kultura saginjanja
Dok smo prolazili kroz sve ove turbulencije, jedno je ostalo konstantno – naš nevjerovatan
talent za prilagođavanje novim moćnicima. Kada se novi „igrači” pojave na sceni, čini se da
automatski razvijamo potrebu da im se povinujemo. U svijetu gdje politika postaje sport u
kojem se pobjednici biraju prema trenutnom ukusu, a pravila se neprekidno mijenjaju, većina je
naučila da sagne glavu i izbjegava „nepristojne” pokušaje da promjeni igru. Političke elite su
usavršile vještinu manipulacije i vođenja javnog mnijenja kao svoje glavne sportove. Njihova
glavna lekcija za nas je: „Ne čačkaj, ne buni se, i ako možeš, ignoriši sve što se dešava.” U ovom
„zabavnom” svijetu, osjećaj bespomoćnosti postao je naš „nacionalni sport”, dok je apatija
jedina disciplina u kojoj smo postigli „majstorski” status. Podanički pristup je, nažalost, postao
jedini način preživljavanja u ovom šou programu, jer smo toliko jeftini da nam niti jedna nova
verzija moćnika ne može upropastiti dan.
Sada je postalo gotovo obavezno da svako u svom životu pokuša i želi da postane političar – kao
da je to jedina „karijera” koja obećava da će vam omogućiti da uđete u igru moći i uticaja. Čini
se da je politika postala poput najnovijeg trendovskog dodatka – svako želi da je isproba, čak i
ako nema pojma šta sve to podrazumijeva. Međutim, nadamo se da ćemo, uz dovoljno truda,
uspjeti stvoriti društvo u kojem sloboda i prava građana nisu samo apstraktni pojmovi, već
stvarnost koju možemo i trebamo živjeti. Ako ništa drugo, barem možemo uživati u malo
zabave dok ne izađemo iz ove noćne more – jer kad se svako bavi politikom, morate pronaći
način da se zabavljate u ovoj svakodnevnoj komediji.
