Autor: A. Krivokapa
Datum: 30. juni 2025.
Sažetak:
Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH već godinama je epicentar institucionalne blokade i političke krize. Dok stranačke elite koriste etničke mehanizme za blokiranje reformi, visoki predstavnik Christian Schmidt ostaje nijem i pasivan. Zašto se institucije ne pokreću i kome to odgovara?
Sarajevo – Gotovo nijedna važna politička odluka na državnom nivou ne može proći bez saglasnosti Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. Ali upravo ta institucija, koja bi trebala osigurati ravnotežu među konstitutivnim narodima, već godinama služi kao alat za sistemsko blokiranje zakona, reformi i funkcionisanja države.
Mehanizam blokade: “Vitalni nacionalni interes” kao politička poluga
Dom naroda sastoji se od 15 delegata – po pet iz reda Bošnjaka, Srba i Hrvata. Svaki klub naroda može proglasiti prijedlog štetnim po “vitalni nacionalni interes”, čime se zakonodavni proces zaustavlja. Iako ova odredba u teoriji štiti prava konstitutivnih naroda, u praksi je pretvorena u sredstvo političke ucjene.
Primjeri iz prošlih godina pokazuju da je vitalni nacionalni interes često korišten za blokadu i onih prijedloga koji nemaju nikakvu etničku dimenziju – poput zakona o borbi protiv korupcije, javnim nabavkama ili funkcionisanju pravosuđa.
Političke elite: Blokade kao način vladanja
Najčešći akteri blokada su političke stranke sa nacionalnim predznakom: SNSD Milorada Dodika i HDZ Dragana Čovića. Dodik redovno koristi blokade kako bi delegitimizirao državu BiH i ojačao poziciju Republike Srpske, dok HDZ koristi mehanizam vitalnog interesa za ucjene oko izmjena Izbornog zakona i „legitimnog predstavljanja Hrvata“.
“Blokade nisu greška sistema, one su njegov rezultat. One odgovaraju vladajućim elitama koje ne žele promjene jer gube monopol”, kaže politolog Srđan Vukadinović.
Visoki predstavnik: Bonske ovlasti zarobljene tišinom
Iako visoki predstavnik Christian Schmidt ima formalna ovlaštenja – poznata kao bonske ovlasti – da nametne zakone ili sankcioniše blokade, on te instrumente ne koristi. Razlozi za to su višeslojni.
Prvo, Schmidtov legitimitet je osporen u Vijeću sigurnosti UN-a zbog ruskog veta, pa njegova pozicija nije međunarodno potvrđena. Drugo, Zapad, a posebno EU, želi da BiH sama preuzme odgovornost za reforme, iako institucionalni okvir to u suštini onemogućava. Treće, svaki pokušaj intervencije mogao bi dodatno radikalizirati nacionalne lidere i izazvati političke tenzije.
“Visoki predstavnik djeluje kao moderator, a ne kao arbitar. Njegova pasivnost je posljedica političke strategije, ne nedostatka ovlasti”, smatra bivši diplomat Valentin Inzko.
Ko profitira, a ko gubi?
Od blokada profitiraju oni koji kontrolišu sistem – stranačke vođe koje opstaju zahvaljujući etničkoj mobilizaciji i statusu zaštitnika ‘nacionalnog interesa’. Građani BiH su ti koji gube – ekonomski, socijalno i politički. Sve više mladih odlazi iz BiH, natalitet opada, a naše firme se sve vise oslanjaju na uvezenu radnu snagu.
Zbog blokada se ne usvajaju zakoni koji su preduslov za EU integracije, poput zakona o sprečavanju sukoba interesa, javnim nabavkama i reformi pravosuđa. To direktno usporava evropski put zemlje, a istovremeno hrani apatiju i iseljavanje mladih.
Rušenje Bosne I Hercegovine ?
Blokade u Domu naroda nisu ni tehnička ni proceduralna smetnja. One su politički alat kojim nacionalne stranke HDZ I SNSD, cementiraju svoju moć, dok međunarodna zajednica – na čelu sa visokim predstavnikom – zatvara oči pred razaranjem institucionalnog sistema.
Bez hitne reforme ustavne strukture i odlučne međunarodne reakcije, Bosna i Hercegovina ostaje taoc interesa onih koji se zaklinju u narod, ali rade protiv njega.
Sada imamo situaciju u BiH gdje je društvo podjeljeno na ekstremno bogate ljude koji su bliski vlastima I lavovski dio društva ekstremno siromašnih koji zavise od pomoći drugih.