Sinovi i kćerke starih Ilira,
Pogledajte šta se dešava pred našim očima! Narodna skupština Republike Srpske usvaja zakon koji omogućava isticanje zastave i grba druge države na našoj zemlji, u našim gradovima, u našim domovima. To nije samo komad tkanine – to je simbol porobljavanja, poruka da nas žele izbrisati, da naše postojanje smatraju privremenim.
Ovo nije prvi put. Kroz stoljeća su pokušavali. Prvo su nas htjeli podijeliti, zatim pobiti, a sada otvoreno žele da nam otmu pravo da budemo svoji. Banja Luka, Doboj, Srebrenica – zar ćemo gledati kako nas razvlače, kako izdižu tuđe simbole na tlu koje su naši preci krvlju branili? Oni nam poručuju da Bosna i Hercegovina ne postoji, da smo samo geografska oznaka, spremna da nestane.
A mi? Mi šutimo, mi gledamo, mi čekamo da neko drugi reaguje. Sramota je koliko malo znamo o našoj vlastitoj historiji! Koliko nas može nabrojati vladare ove zemlje, ljude koji su Bosnu čuvali kad su je svi drugi pokušavali pokoriti? Francuzi i Nijemci uče o našim banovima, a mi, njihovi nasljednici, ne znamo imena tih ljudi! Onaj ko ne zna šta ima – ne može to ni braniti.
Ovaj zakon je probna linija. Oni žele da vide – hoćemo li šutjeti još jednom? Hoćemo li gledati kako nam otimaju sve, kako nas brišu s mape? Ako sada šutimo, to je potpis da smo spremni sve izgubiti. Vrijeme je da se probudimo, da pokažemo kičmu, da svijetu jasno i glasno kažemo: Bosna nije na prodaju, Bosna nije ničiji plijen.
Ne damo Banju Luku! Ne damo Doboj! Ne damo Srebrenicu! Ovo je naša zemlja i nema tuđe zastave koja će ikada stajati iznad nje. Bosna i Hercegovina je naše naslijeđe, naš ponos, naša prošlost i naša budućnost. Ako sada ne ustanemo, sutra nećemo imati za šta ustajati.
GDJE NAM JE TAJ INAT SILAN BOSANSKI?
