Dženan Skelić: Akademske perjanice kolektivnog propadanja

Prije 5 mjeseci

Prošle sedmice imenovani rektor sarajevskog Univerziteta, divan je primjer, toga gdje smo, šta smo i kako smo, te kuda idemo i čemu se možemo nadati.

Naime, novi rektor je prema navodima i kritici medija studirao 10 godina. Nigdje se ne mogu na mrežama naći podaci o njegovoj prosjećnoj ocjeni niti dodiplomskog, niti postdiplomskog studija, pa tako niti u njegovom zvaničnom CV-u.

Nekada, u sretnijim vremenima, bilo je krajnje precizno definirano, kako akademsku karijeru može graditi isključivo jedinka koja je studije završila redovito, u roku i sa prosječnom ocjenom iznad 8,5. Izuzetak su bile osobe koje su kroz svoj angažman u praksi postigle izuzetne i zapažene rezultate.

Dakle, novi rektor, prema nekadašnjim kriterijima, ukoliko je studirao 10 godina nikako nije mogao magistrirati, a samim time niti doktorirati, a kamoli postati asistent i posljedično tome docent, te profesor.

No, primjer novog sarajevskog rektora, nije izuzetak. već višedecenijsko pravilo u bosanskohercegovačkoj akademskoj institucionalnoj praksi.

Znate, nije za očekivati, niti je smisleno, kako bi neko mogao postati naučnikom, a titula doktora nauka takav status sugerira, a da je prethodno kroz svoje osnovno i srednje obrazovanje bio prosječan ili ispodprosječan. Na žalost, naša akademska zajednica je prepuna takvih polupismenih doktora nauka, bez opšteg, bazičnog znanja, koji su na žalost naše budućnosti, postali predavači, okosnica obrazovnog i naučnog razvoja.

Ne sugeriram, kako novi rektor UNSA spada u red istih, no činjenica, da je studirao tako dugo, kako navode mediji, uz nedostatak drugih podataka o prosjeku ocjena, ostavlja prostor za špekulacije, ukoliko se uzme u obzir, kakva je praksa sa kojom se susrećemo tri decenije.

Ne čudi onda što imamo obitelj Isak sa magisterijima i doktoratima iza kojih ne stoji niti fundamentalno znanje o predmetu naučnog bavljenja na kojem su se akademski nivoi stekli.

Ne treba onda čuditi, da običan građanin ne priznaje nikakvu vrstu akademskog autoriteta, jer mu se izreka: “Danas je svako doktor nauka”, višestruko pokazala tačnom. Nije nikakvo iznenađenje, da su mladima uzori razne budaletine po TikTokovima i “rijaliti” emisijama.

Bilo je toga sporadično i ranije, u onim već spomenutim boljim vremenima, ali ne tako jeftino i tako prosto i bez mjere. Kažu da je tako Centralni komitet od beogradskog odjela za psihološke nauke zahtjevao da I.D. doktorira iako nikada nije magistrirao a prošli mu svi rokovi, te kako je beogradska univerzitetska elita, morajući pristati na zahtjev Komiteta, a da bi sačuvala dignitet svoje akademske ustanove, odgovorila, kako će rado izaći u susret te mangupski dodala, kako će Komisija doći u Sarajevo i to sve odraditi u okviru sarajevske univerze.

Tamo, gdje prestaje akademska čast i dostojanstvo, intelektualno profilirane svijesti, e tu otpočinje ponor, bezdan, koji vodi u nepregledna prostranstva duhovnog i svekolikog drugog propadanja.

Tako nastaje “tamni vilajet” palanačkog duha i potencijalna propast kulture i civilizacije, jer opasno je, kada znanja o nuklearnoj sili stavite u ruke, koje nikada nisu držale “Demjana”.

1 Comment

Komentari

Your email address will not be published.