Iako postiđen nakon razgovora sa dežurnim, Domuz nije odustao od promišljanja o napredovanju unutar ustanove u kojoj se našao. Otkriće da društvene hijerarhije postoje i da penjanje na ljestvici unutar njih podrazumijeva stjecanje moći i utjecaja, bilo je otkrovenje za njega. Od tog trenutka usmjerio se na razotkrivanje mehanizama, koji bi ga mogli unutar đačkog doma, ali i u školi, pozicionirati iznad drugih.
Nije mu trebalo mnogo vremena pa da shvati, kako ga prenošenje informacija upravniku, slično kao i razrednom starješini, čini dodatno neomiljenim među djecom, ali mu zato kod odraslih otvara čitav niz mogućnosti i privilegija. S obzirom da je bio izvanredan učenik, a uz to i dojavljivač, veoma brzo je postao predsjednik razreda. Nakon što je taj metod testirao u manje opasnom okruženju, odlučio se na to da sa istim pristupom pokuša steći privilegirani položaj kod upravnika.
Isticao se urednošću, preciznošću u obavljanju svih zadataka, zalagao se pri jutarnjoj vježbi, nikada nigdje nije kasnio, nije postavljao suvišna pitanja, malo je govorio i uglavnom samo kada ga se pita. Često bi se nudio ženama u kuhinji da pomogne oko čišćenja, bacanja smeća, nabavke. Na učenju bi dolazio prvi a odlazio posljednji. Uskoro su ga svi odrasli primjećivali i komentarisali njegovu ozbiljnost, odgovornost, predanost, trud i zalaganje.
To je dovelo do toga, da je i upravnik čuvši tako pozitivna mišljenja ostalih uposlenih, počeo obraćati dodatnu pažnju na njega. Brzo mu je postalo jasno, da se dječak ne druži sa ostalima, te ga je to zabrinulo. Nađe stoga za shodno da ga pozove na razgovor.
-Domuze, upravnik te zove na razgovor. Odmah.- obrati mu se dežurni u prolazu, sa očitom odbojnošću i naznakama mržnje.
Nije mu trebalo dva puta reći, te odmah pojuri stepenicama prema upravnikovom kabinetu. Bio je ubijeđen da je to prilika koju je čekao. Preskakao je po dvije stepenice, ozarenog lica. Pokuca, te na upravnikovu dozvolu, uđe.
-Sjedi.- reče upravnik, pokazujući rukom na stolicu, na kojoj se prvoga dana Domuz preznojavao. Dječak sjede, sa blaženim izrazom na licu.
-Čujem od svih da si dobar i vrijedan, svi naši vaspitaći a i osoblje te hvale. Lijepo je to. Malo je ovdje takve djece. Većinom, dolaskom sa sela, od roditeljskog doma, vi malci, postanete kao pašćad puštena sa lanca, što se kaže.- govorio je češkajući se po glavi, u pokušaju da pronađe pravi tren i način, za prelazak sa hvale na osjetljivo propitivanje.
-Nego, slabo se družiš sa ostalima. Znaš, to me brine. U socijalizmu su društveni život i međuljudski odnosi važni. Bez drugih je teško biti zdrav, u glavi, ako me razumiješ. Čovjek je kolektivna životinja. Mi trebamo čopor, krdo. Šta je u pitanju? Nisu te prihvatili, ili?- zastade upravnik, iščekujući neku vrstu odgovora.
Tu je Domuz vidio svoju priliku.
-Znate upravniče. Ne znam mogu li o tome. Ne bih da ispadne, kako ne treba. Ipak sam ja ovdje novi.- hineći nesigurnost i dvojbu, španovao se da raspali odavno pripremljen tekst, koji će ga, kako je vjerovao, učiniti malim od povjerenja. Sada je on zastao i značajno buljio u upravnika, poluotvorenih usta.
-Ma, reci slobodno, šta imaš. Šta je to, što te muči? Hajde govori.- potaknu ga upravnik, a samo to je dječak i čekao, pa se razveza i raskokodaka baš kako je isplanirao.
-Upravniče, ja sam ovdje došao, da se školam, a ne da upadam u nevolje. Mnogi od tih dječaka puše. Neki čak i piju, tamo kraj piljare, odmah iza u onom haustoru. Boga mi me stid reći pred Vama, ali neki i kradu, džepare po pijaci i to u vrijeme nastave. Radije sam zato sam. Mene su moji poslali, da svršim velike škole i postanem neko, a to ne ide sa takvim društvom.- završi referat i ušuti, ovaj put zatvorenih usta, dok ga je drug upravnik gledao zabezeknuto, širom razjapljene vilice, sav crven u licu, zakrvavljenih očiju.
-Marš dole! Odmah da si mi nestao sa očiju.- vikao je upravnik izbezumljeno. Dječak skoči i pobježe. Ništa mu nije bilo jasno. Gdje je pogriješio, pitao se. Šta se to gore desilo i šta će sada biti? Plan mu je djelovao savršeno, a ispalo je da je katastrofa nad katastrofama.
Iako je izgledalo, kao da je doživio fijasko, Domuzov plan je polučio upravo rezultate kakvima se nadao, no to će se tek pokazati u narednom periodu, nakon što upravnik sebi posloži utiske.