Čak i bez toplotnih udara, atmosfera se iz dana u dan, kako odmiče ljeto, osjetno zagrijava u našoj Jednoj, Jedinoj, jer evo nam opet priprema za izbore. Jedva da se otresemo smrada izbornih halova sa opštih a ono već sustignu lokalni izbori. Svako malo u nas su neki izbori. Odavno su stranci, da su to htjeli, preko Visokog predstavnika, ako nikako drugačije, mogli donijeti odluku, da se lokalni i opšti izbori održavaju u isto vrijeme, kako bi umanjili troškove te besmislene rabote, koja u Bosni i Hercegovini, a vjerovatno i ostatku Balkana ne služi ničemu, doli paradiranju, plakatiranju i modiranju polupismenog polusvijeta, koji se uvještio u zanatu obmane, manipulacije i ubleharenja, preko kojih nalaze svoj put do učešća u vlasti.
Izbori su u nas svako malo, kako bi se umanjila prijetnja od eskalacije opštenarodnog bunta. Predizborni, izborni i postizborni period ventiliraju sav nakupljeni bijes, negativni naboj, zlu energiju i želju za djelovanjem i promjenom, koja se nakupi u običnom čovjeku. Taman, kako njegovo nezadovoljstvo počne kulminirati tokom prve godine nakon izbora, eto novih izbora, pa se on počne opredjeljivati, presabirati, energično zalagati za neke svoje odabranike, neku svoju opciju što budi nadu jer eto zna nekoga iz tih redova kao dobra insana. Ventilira njegov bijes i tako što pripremajući se za nove izbore otpočne proces pljuvanja, vrijeđanja, verbalnog sakaćenja i masakriranja onih što su već na vlasti a bome i onih koji su protivnička strana njegovih trenutnih uzdanica i miljenika. Poput navijačkih skupina, tako se i oni ispuhuju urlajući protiv tuđega tima. Kako navijač kroz te izljeve agresije zaboravi na svoje svakodnevne probleme, tako i taj naš onesviješteni apolitični čovječuljak zaboravi na svu besmislenost promašenih i propuštenih tri decenije čekanja da se desi čudo.
U tom procesu ventiliranja negativne, zle psihe, značajnu ulogu kroz pred, izborne i post periode, odigra kreativna dimenzija ogromne produkcije, ka sebi i sopstvenoj nesreći usmjerene ironije i satire, što kroz viceve i gegove, razbija i tupi oštricu pravedne narodne srdžbe. Tako narod sam sebe porazi svojim obrambenim mehanizmima, sam sebe drži zatočenikom decenijskog besmisla i beznađa, kojima bi prirodno, na mah, stao u kraj, ako ne zbiljskom, onda vrlo lako i tek figurativnom “sječom knezova” u najavi neke “seljačke bune”.
Tako ti stalni izbori, za njih vezane laži i spinovi, huškanja i podmetanja, obećavanja i zamajavanja, razbijaju fokus, zamagljuju i strijelu i metu, u polusan bacajući ruku što nateže luk.
Stanje zbunjenosti postaje tako od izbora do izbora, prirodno stanje svijesti običnog čovjeka i mase kojoj pripada. U toj masi, jedan drugoga dodatno zbunjuju prepričavanjima polu-sažvakanih polu-informacija, koje se svi prave da razumiju, dovikujući uzvike divljenja “carevom novom ruhu”.
Kako drugačije objasniti činjenicu, da na političkoj sceni opstaju, učestvuju u vlasti, moralne, intelektualne, socijalne i komunikacijske karikature, za koje je opšte poznato ko su i kakvi su. Kako drugačije objasniti da ti takvi ljudski odroni dobiju dovoljno glasova da pređu cenzus, pa čak do te mjere, da postanu faktor političkog odlučivanja.
Kako drugačije, nego somnolentnim transom, opštom zbunjenošću i opijenošću, objasniti činjenicu da recimo već decenijama ljudi poput Omera Škalje učestvuju u političkom životu, igraju značajne uloge, učestvujući u vlasti, stoje na čelu stranaka. Kako objasniti da taj čovjek, za kojeg svi znaju da je, iako je odavno u penziji, ipak, već drugi mandat direktor Zavoda za zdravstveno osiguranje Ze-Do kantona, političkom odlukom vladajuće strukture u Ze-Do. te je čak na tom mjestu sebi u više navrata enormno podizao platu, sve dok nije premašila 7000 KM, kako on može ne samo ostati na mjestu direktora već prethodno na opštim izborima voditi SBB Ze-Do, a sada evo Stranku za BiH u Zenici. Ko je taj bezumnik, koji glasa za Omera Škalju i stranke na čijem je on čelu. To mora da je zbunjen, opijen, opsjednut čovjek, uhvaćen u psihozu mase, što stampedom juri ka ponoru, bezdanu nestanka.
Ko je taj što daje od izbornog ciklusa do izbornog ciklusa glas Rami Isaku, “nakom” doktoru nauka, koji ne zna na čemu je niti magistrirao niti doktorirao, pa ipak ima, kako sam kaže, puno više od, u medijima, spominjanih, 18 miliona maraka, iako nikada ništa u životu nije proizvodio, ali zato kao ministar unutarnjih poslova, leti helikopterom i “letit će“, dok se svi mi ostali u slobodnom padu preko litice držimo za ruke sa našom jednako zbunjenom djecom, sjećajući se kako nam je nekada čak i u ratu bilo bolje .
Nije na kraju kriv ni Škaljo ni Ramo, pa ni to njihovo sumnjivo lice od kojeg kupe izborni glas, već su krivi svi ostali, što nisu ništa poduzeli, da se to sumnjivo lice što prodaje listić zajedničke budućnosti osjeća neugodno, da se ta sumnjiva izabrana lica osjećaju neugodno, da se svi oni što sa njima dijele prostor moći, utjecaja i vlasti osjećaju neugodno.
Hiljadu sam puta čuo, kako eto ne može tu običan čovjek ništa, ali su to samo jeftine laži. Možeš okrenuti lice i proći bez pozdrava, umjesto što trčiš, da se slikaš sa tim avetima. Možeš im se obraćati sa prezirom i kritikom zbog svega neispravnog što čine na štetu i sramotu svih nas, jer taj Ramo Isak je svojim govorom i postupanjem, realno, osramotio Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu više nego bilo koja budala u našoj povijesti. Na osnovu svoga do sadašnjeg iskustva, on se nada da će mu takvo njegovo djelovanje obezbijediti više glasova nego ikada, jer budale vole poznate, glasne i slavne. Isto tako Omer Škaljo računa da će opet igrati značajnu ulogu na izborima barem u tolikoj mjeri, da se nešto i on pita, jer tolika plata plus paušali, Kažu mjesećno preko 10 hiljada, e za te silne novce se u nas može mnogo budala kupiti.
Šta je kod nas Omera i Rama u svakom kantonu?
Lete oni tako drugar moj i letjet će, a znaš li, šta ćeš nakon izbora ti?
