Kad te panjka časopis Stav, ne možeš demanti ili odgovor objaviti u tom istom Stavu. To je stoga što časopis Stav, nosi adekvatan naziv, te je stav u jednini a ne stavovi u množini, što zorno oslikava samu prirodu tog medija, usmjerenog na jednopartijsko, jednoumno, jednoreligijsko i jedno nacionalno, kao svoje fundamentalne odrednice. Pri tome je epitet fundamentalnog utkan u sve pore tog medijskog Frankenštajna, karikature uronjene u bijes i rušilački nagon sručen na sve prirodno i stvarno.
Tako taj Stav sa jednim, jedinstvenim stavom, remeti sveukupnu namjenu informativnog prostora, postajući njegova suprotnost, šireći jednu istinu, prezentirajući tu svoju istinu kao istinu svih nas, prozivajući se glasnogovornicima, zastupnicima, zagovaraćima interesa nas zabludjelih i zalutalih, neosvještenih Bošnjaka. Stav ne sumnja i ne propituje, Stav zna i daijski širi to svoje znanje na nas priglupe, uronjene u masu, izgubljene u krdu.
Stav je od Boga odabran. Stav je na Misji. Stav je na pola sveti, lebdi nad njim oreol evlijstva u nagovještaju.
Znate kako ono u narodu kažu: “Ako ti mase aplaudiraju, zapitaj se: da li si na pogrešnom putu?!”. Možda bi se stav o tome da negativno mišljenje Stava o nekome, znači da je taj vjerovatno na dobrom putu, moglo uzeti kao aneks prethodne izreke, pri čemu bi onda mogla slijediti neka buduća kletva u narodu, tipa: “Da Bog da te Stav hvalio!”, koja bi u Bošnjaka bila ekvivalent Jevrejske kletve: “Da Bog da imao pa nemao!”.
Sve u svemu moj je stav, da je svaki od Bošnjaka koji ima pozitivan stav o Stavu, isto što i Srbin koji ima pozitivan stav o Draži. Vremenom ćemo vjerovatno dobiti i neki u tom smislu bošnjački ekvivalent četnika, sve zahvaljujući Stavu i njemu sličnima.
Da se napokon osvrnem na posljednje pisanje Stava o meni, u nekim kratkim crticama. Naime u tekstu protiv mene, Stav je pokazao rijedak stepen prisustva tačnih informacija, što me na tren zabrinulo, jer bi moglo ugroziti primarnu misiju Stava da iznosi čiste budalaštine.
Stavio je Stav da sam “nezavisni” pod navodnike, aludirajući, kako sam sve samo ne nezavisan. Slažem se sa Stavom da nisam nezavisan. U Bosni nezavisni ne postoje, a da ih se negdje može vidjeti ili čuti. Nikada nisam niti bio nezavisan, jer sam kao intelektualno profilirana jedinka usvojio čitav niz identiteta, koji su u velikoj mjeri ljevičarski, a što ponajviše očito smeta jednoumnom Stavu, prema kojem sve politike izuzev akcijskih treba istrijebiti. Ideologija Stava i njegovih mentora naime nije desna, niti ne dao Bog demokratska, već isključivo akcijska. Njihova se politika svodi na akcije prikupljanja sredstava, glasova, pomoći, na akcije uklanjanja protivnika, podmetanja lažnih dokaza, montiranja procesa, na akcije nabavki lažnih respiratora, medicinskih robota, vojnih dronova, inih eksperata i još ekspertnijih mišljenja, na akcije formiranja beskrajnih komisija koje ništa ne rade izuzev što troše i “palamude“, na akcije pokretanja akcija u i o akcijama a sve zarad novih akcija, jer akcija ne smije stati niti nestati, a da bi opstala mora akcijati.
Aludira Stav kako sam politički svrstan i orijentiran. Jesam. Previše velikih umova čovječanstva je ustvrdilo, kako samo glup čovjek može biti apolitičan, da bih sebi dozvolio, da sebe smatram a-političnim ili da ostavim prostora, da me drugi takvim smatraju. Imao dakle veze sa SDP-om ili ne moja politička orijentiranost je lijevo i to značajno oštrije lijevo nego to sam SDP jeste. Mene da se pita, ja bih na primjer u potpunosti ukinuo bilo kakav oblik privatnog vlasništva i tako dalje, a što je za SDP neprihvatljiva orijentacija.
Iznosi Stav i činjenicu, da je moje kompetencije, znanje, energiju i stavove SDP prepoznao i odlučio staviti ih u službu javnog interesa, te me imenovao u Nadzorni odbor Energoinvesta. Da se ja u SDP-u šta pitam , odmah bih uplatio donaciju Stavu za tako kvalitetnu i pozitivnu promociju SDP-a, jer je to preporuka, koja kaže da Partija nije od onih što samo uzimaju, već da zna i da cijeni i uzvrati.
Uzgred, ovo je prvi puta u 30 godina moga javnog djelovanja, da je neko prepoznao i povjerenjem nagradio nešto od onoga što jesam. Nije da nije bilo naplate i ranije, kako je Stav naziva. Bilo je.
U više navrata sam tako javno napadan i blaćen, verbalno targetiran na ulici i javnim mjestima, vrijeđan i šikaniran, privođen, pozivan na sud, izvrgavan ruglu, raznim prijetnjama i podbadanjima. Doduše, tad je SDA naplaćivala.
Čak sam doživio i to da mi kriminalna grupa, očito po nalogu, upadne u stan i da me udara pred ženom u ranim jutarnjim satima, bez fantomki, bez straha, jer kako se ispostavilo, na poslijetku je policija skupa sa tužilaštvom odbacila prijavu protiv precizno identificiranih i imenovanih lica, sa obrazloženjem da nema dokaza da su to bili oni, prebacujući na mene i moju suprugu da očito lažemo iz ko zna kakvih pobuda, jer ima smisla da laže profesor na ljude sa debelim policijskim dosjeima. Pa zar nije i to vrsta naplate Mursele? Ah, da, nisam tad od SDP-a naplaćivao. Života mi Mursele, gledat ću do kraja svog vijeka da ne naplaćujem nigdje drugo do kod SDP-a. Kod njih nekako najmanje boli.
P.S.
Zaboravljaš Mursele, kako sam ja 2014. na februarskim protestima označen kao vođa tih protesta, koji su eto sasvim slučajno “rušili” vlast u kojoj je bio i SDP, skupa sa uvijek prisutnim akcijašima. Zaboravljaš to Mursele, jer je činjenica da je Nermin Nikšić ukazao povjerenje čovjeku, koji je označen da je u njegovom prvom mandatu rušio njegovu Vladu, najbolji dokaz da je Nikšićeva Vlada, nešto potpuno drugačije od svega što su Akcijaši ikada radili ili za šta su ikada bili sposobni.
Hvala dragi Mursele, tebi i akcijaškom stavu o meni, jer bolje preporuke nisam mogao poželjeti, ni meni niti mome SDP-u.
