Na današnji dan, prisjećamo se našeg velikog heroja i šehida, Izeta Nanića, čije srce prestade kucati 5. augusta 1995. godine. Kažu da je nekoliko dana prije svoje smrti, Nanić imao čudan osjećaj i predosjećaj da se nešto loše sprema. Govorio je svojim najbližim saradnicima i vojnicima da se brinu jedni o drugima i da nastave borbu bez obzira na sve. Ovaj osjećaj nije bio samo izražen riječima, već i djelima, jer je Nanić tih dana bio posebno oprezan i aktivan na ratnom polju.
Izet Nanić nije bio samo vojnik, bio je vođa, brat i prijatelj. Od najranijih dana nosio je u sebi neugasivu ljubav prema svojoj zemlji. Kada je agresija započela, nije oklijevao ni trenutka – stavio je svoju sudbinu na kocku, svjestan da sloboda nema cijenu.
Nanić je poginuo u zasjedi neprijateljskih snaga u rejonu Ćorkovače, na području Cazinske Krajine. Njegova smrt je bila veliki udarac za 505. brigadu i cijelu Armiju RBiH, ali su njegovi vojnici nastavili borbu s još većom odlučnošću, inspirirani njegovim primjerom.
Pismo koje je Nanić napisao nekoliko dana prije svoje smrti nosi duboku poruku. Nakon čitanja pisma, postaje očigledno da njegove riječi nisu bile namenjene samo porodici, već i svima nama:
Draga porodico,
Ako čitate ovo pismo, to znači da više nisam među vama. Teško je pronaći riječi kojima bih opisao svoju ljubav prema vama. Vi ste mi bili najveća snaga i inspiracija kroz sve ove teške dane.Suprugo moja draga, hvala ti što si uvijek bila uz mene i što si mi dala najljepši dar na svijetu – našu djecu. Čuvaj ih i uči ih da budu pošteni, hrabri i ponosni na svoj narod i našu borbu.
Djeco moja voljena, budite hrabri i jaki. Ponosite se svojim imenom i uvijek se sjetite zašto smo se borili. Vaš otac vas voli više nego što riječi mogu opisati i uvijek ću biti uz vas, čuvajući vas s neba.
Naša borba nije bila uzaludna. Vjerujem u bolju budućnost za sve nas, gdje ćete vi živjeti u miru i slobodi. Nikada nemojte zaboraviti naše pale heroje i uvijek čuvajte sjećanje na njih. Ostanite snažni i zajedno. Moja ljubav prema vama je vječna.
S ljubavlju i ponosom,
Vaš Izet
Izet je rođen 4. oktobra 1965 godine u Bužimu od oca Ibrahima i majke Rasime u porodici koja je brojala sedmoro djece. Bio je njihovo drugo dijete. Po završetku osnovne škole Izet završava i srednju Vojnu školu a zatim Vojnu akademiju u Beogradu, smjer Ratno vazduhoplovstvo i protiv vazdušna odbrana. Po završetku Vojne akademije radi u Kragujevcu kao poručnik. Po izbijanju agresije na BiH dolazi u rodni Bužim i stavlja se na raspolaganje Opštinskom štabu u Bužimu, da bi po formiranju 505.bužimske brigade postao njen komandant. Za ratne zasluge brigadni general Izet Nanić, odlikovan je “Zlatnim ljiljanom” 1994. godine ,a posthumno i odlikovani ordenom “Heroja oslobodilačkog rata” 1998. godine.
Naš zadatak je da nastavimo pamtiti i prenositi priče o našim šehidima. Dok god ih pominjemo, dok se njihova imena šapuću u molitvama, pričama i pjesmama, oni su s nama. Naša snaga leži u njihovoj besmrtnosti, a naša budućnost u našoj sposobnosti da ih nikada ne zaboravimo, jer narod koji zaboravi svoje šehide, gubi svoj identitet i dušu.
A Izetu nek je vječna slava i hvala.
