Piše: Amir Krivokapa
Sastanak lidera NATO-a u Hagu, održan povodom priprema za julsku godišnju konferenciju u Washingtonu (povodom 75 godina Alijanse), bio je više od simboličnog okupljanja. Iako nije donio konkretne odluke, susret je ukazao na jasne geopolitičke podjele unutar Saveza, nove sigurnosne prioritete, te potencijalne gubitnike i dobitnike u evropskoj sigurnosnoj arhitekturi – uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
Samit u Hagu donio je i konkretne političke odluke. Nova obaveza izdvajanja pet posto BDP-a do 2035. podrazumijeva da će najmanje 3,5 posto biti usmjereno na vojne kapacitete i sposobnosti, prema zvaničnoj NATO definiciji odbrambenih troškova. Preostalih do 1,5 posto članice mogu koristiti za zaštitu kritične infrastrukture, sajber sigurnost, civilnu pripravnost, inovacije i razvoj domaće vojne industrije. U skladu s tim, i direktna pomoć Ukrajini – uključujući podršku njenoj odbrambenoj industriji – računat će se u okviru ukupnih izdvajanja.
NATO se tako pokušava osloboditi dugogodišnje prakse u kojoj su Sjedinjene Države nosile disproporcionalno velik teret zajedničke sigurnosti. Rutte je otvoreno rekao da je “predugo” Amerika bila glavni oslonac članice po člana 5, dodavši da je upravo predsjednik Trump doprinio promjeni pristupa kada je riječ o obavezama saveznika.
Ko dobija: Istočna Evropa i Ukrajina
Najveći dobitnik sastanka u Hagu svakako je Ukrajina. Iako nije dobila formalnu garanciju članstva, poruke podrške bile su jasnije nego ranije. Holandski premijer Mark Rutte (i budući generalni sekretar NATO-a) i njemački kancelar Olaf Scholz izrazili snažnu podršku „nepovratnom putu“ Ukrajine ka članstvu, čime se šalje signal Rusiji da će NATO nastaviti širenje prema istoku.
Poljska, baltičke države i Rumunija dodatno su ojačale svoju poziciju unutar Saveza, jer upravo te zemlje predvode tvrdolinijašku poziciju prema Moskvi i traže više američkog vojnog prisustva. Njihova uloga u budućoj „istočnoj liniji obrane“ sve je veća.
Ko gubi: Stare evropske sile i koncept “strateške autonomije”
Francuska, koja zagovara ideju strateške autonomije Evrope (manje oslanjanje na SAD), djeluje kao jedan od gubitnika. Iako Emmanuel Macron nije direktno kritikovan, osjetilo se distanciranje većine lidera od francuskog koncepta „evropske vojske“. Njemačka je u defanzivi, između svoje pacifističke tradicije i realnosti rata u Ukrajini.
Također, sve se više gubi koncept “balansa” između dijaloga i odvraćanja – NATO se okreće ofanzivnijem pristupu, što povećava rizik od direktne konfrontacije s Rusijom.
Šta to znači za Bosnu i Hercegovinu?
Za BiH, sastanak u Hagu ima višestruke implikacije:
- Pritisak za reforme – NATO sve više insistira na jasnoći sigurnosne orijentacije. BiH je još uvijek u statusu „kandidata za članstvo s MAP-om“, ali bez unutrašnjeg konsenzusa (RS se protivi). Nakon Haga, poruka je jasna: ko želi zaštitu NATO-a, mora je i politički zaslužiti. To znači reforme u Oružanim snagama, sigurnosnim institucijama i usklađivanje vanjske politike.
- Veća podrška pro-NATO snagama – Bošnjačke i prozapadne partije (npr. SDP, NiP) mogu očekivati jaču međunarodnu podršku, što dodatno delegitimizira otvoreno rusofilsku politiku SNSD-a i Milorada Dodika.
- Povećana geopolitička osjetljivost BiH – NATO sve više posmatra Zapadni Balkan kao potencijalni prostor ruskog uticaja. To znači i veću prisutnost obavještajnih i vojnih analiza, ali i mogućnost jačanja NATO misije u BiH, pogotovo kroz partnerstvo sa SAD i EUFOR-om.
Nova podjela Europe i test za BiH
Sastanak u Hagu pokazuje da se Evropa nalazi pred novim hladnoratovskim razgraničenjem. Linija između NATO-a i Rusije se oštri, a države koje nisu jasno pozicionirane – poput BiH – ulaze u opasnu zonu „nacionalne neutralnosti“ koja više nikome ne odgovara.
Ako BiH želi napredak prema EU i sigurnosnu stabilnost, morat će donijeti unutrašnju odluku: ostati u variranju između Istoka i Zapada – ili se jasno opredijeliti. U suprotnom, gubitak će biti ne samo politički, već i strateški.