SARAJEVO – Dok institucije Bosne i Hercegovine, a posebno Dom naroda, već mjesecima funkcionišu na rubu paralize, jasno je da ova blokada nije slučajna niti bez koristi za određene političke aktere. Naprotiv – institucionalni zastoji sve više liče na svjesno izabranu strategiju, iza koje stoji kombinacija nacionalnog populizma, straha od reformi i međunarodne pasivnosti.
Ko koristi blokade?
Najviše koristi od političke krize imaju nacionalne političke elite – HDZ BiH, SNSD, pa i dio bošnjačkog političkog spektra. Dom naroda, umjesto da bude garant ravnoteže i demokratskog odlučivanja, pretvoren je u alat za:
- očuvanje statusa quo, koji odgovara političkim elitama,
- izbjegavanje bolnih, ali nužnih reformi poput izmjena izbornog zakona i depolitizacije pravosuđa,
- skretanje pažnje sa unutrašnjih problema, poput korupcije, nezaposlenosti i odlaska mladih,
- mobilizaciju glasača kroz etnički strah i podjele.
“Blokada Doma naroda nije institucionalni problem, već politička strategija”, kaže politolog i profesor Enver Kazaz.
“Njima ne odgovara funkcionalna država jer bi time izgubili moć odlučivanja kroz ucjene.”
SNSD koristi blokade kao sredstvo pritiska za ojačavanje entitetskih nadležnosti i slabljenje državnih institucija. S druge strane, HDZ BiH koristi mehanizme blokade kako bi izvršio pritisak za tzv. “legitimno predstavljanje” i izmjene izbornog zakona koje bi favorizovale etničku logiku.
Zašto šuti visoki predstavnik?
U jeku sve dublje političke krize, mnogi se s pravom pitaju: gdje je visoki predstavnik Christian Schmidt i zašto ne koristi Bonske ovlasti?
“Schmidt je zarobljen između diplomatskog balansa i političke nevoljkosti međunarodne zajednice da se ponovo odlučno umiješa,” kaže Ivana Marić, politička analitičarka.
“Iako ima formalne ovlasti, on bira neformalni uticaj, koji se pokazuje neefikasnim.”
Razlozi za njegovu pasivnost uključuju:
- međunarodne pritiske (EU želi stabilnost, ne sukob),
- spornu političku legitimnost u RS, gdje ga ne priznaju kao zakonitog predstavnika,
- oprez prema reakcijama lokalnih političkih lidera, koji bi mogli eskalirati retoriku.
“Pasivnost OHR-a ohrabruje blokade”, kaže bivši član Vijeća ministara BiH, ekonomista i diplomat Božo Mandić.
“Kada ne postoji stvarna međunarodna korekcija, lokalne elite se osile.”
Cijenu plaćaju građani
Dok se političari nadmeću u sabotiranju zakona, budžeta i reformskih procesa, građani BiH ostaju taoci. Usljed institucionalne paralize:
- europske reforme stagniraju,
- investicije izostaju,
- mladi sve češće odlaze,
- povjerenje u demokratiju slabi.
“Građani su prepušteni sami sebi. I to više nije latentna kriza – to je sistemsko zarobljavanje države”, ističe Nedžma Džananović, profesorica međunarodnih odnosa.
blokada kao politika
Blokade ne nastaju zbog tehničkih prepreka, već su svjesno osmišljena taktika nacionalnih lidera. Njima odgovara sistem u kojem je sve zamrznuto – osim njihove moći. U tom kontekstu, šutnja visokog predstavnika više nije diplomatski izbor, već postaje saučesništvo u političkoj stagnaciji.
Ako se nešto ubrzo ne promijeni, BiH neće samo gubiti evropski put – izgubit će i preostalo povjerenje vlastitih građana.
A. Krivokapa