
U jutarnjim satima 13. lipnja 2025. svijet je svjedočio jednoj od najozbiljnijih eskalacija između Izraela i Irana u posljednjim desetljećima. Izraelska vojna operacija, nazvana „Rising Lion“, uključivala je koordinirani zračni i obavještajni napad na više desetaka iranskih vojnih, nuklearnih i komunikacijskih ciljeva. Iranski odgovor – lansiranje više od stotinu dronova prema izraelskim ciljevima – uslijedio je ubrzo, ali rezultati dvaju napada bili su izrazito nesrazmjerni. Ovaj esej istražuje učinke oba napada, razloge izraženog nesrazmjera, te šire implikacije na regionalnu sigurnost.
Rezultati izraelskog napada
Izraelski udari obuhvatili su više od 30 lokacija širom Irana, uključujući ključne nuklearne objekte (Natanz, Isfahan, Arak), vojne baze, komandne centre i rezidencije visokih vojnih dužnosnika. Među žrtvama su tri istaknuta generala Islamske revolucionarne garde, kao i dvojica uglednih nuklearnih znanstvenika. Šteta na infrastrukturi je velika – kako u vojnom, tako i u političkom smislu. Napad je, barem privremeno, oslabio iransku sposobnost za vođenje koordiniranih ofenziva, a dodatno je uzdrmao ionako napetu unutarnju situaciju u zemlji.
Osim ljudskih žrtava – najmanje 78 poginulih i preko 320 ranjenih – važno je istaknuti da je izraelski napad precizno ciljao strateške točke, minimizirajući širu civilnu štetu (uz iznimku nekoliko neželjenih pogodaka stambenih zgrada u Teheranu).
Iranski odgovor i njegova ograničenja
Iran je reagirao lansiranjem preko 100 dronova i nekoliko balističkih projektila prema izraelskim ciljevima, mahom vojnim bazama i logističkim centrima. Međutim, gotovo svi napadi su presretnuti zahvaljujući izraelskom protuzračnom sustavu „Iron Dome“, ali i pomoći iz inozemstva (SAD, Jordan, pa i Saudijska Arabija posredno). Samo nekoliko letjelica uspjelo je pogoditi izraelski teritorij, izazivajući ograničenu štetu i bez veće pogibije.
Ova ograničena učinkovitost jasno pokazuje slabost iranskog vojnog odgovora, kako u tehničkom tako i u strateškom smislu. Napad je više bio simboličan čin odmazde nego realna prijetnja izraelskoj sigurnosti.
Razlozi nesrazmjera
1. Tehnološka nadmoć Izraela:
Izrael raspolaže najsuvremenijim borbenim zrakoplovima (F-35), sofisticiranim obavještajnim sustavima (Mossad, Unit 8200), te jednim od najučinkovitijih proturaketnih sustava u svijetu. S druge strane, iranska vojna tehnologija oslanja se na stariju sovjetsku opremu i domaću proizvodnju dronova, često inferiorne kvalitete.
2. Geopolitička podrška:
Izrael uživa potporu SAD-a i saveznika, kako logistički tako i obavještajno. Iran, iako ima određenu podršku Rusije i Kine, u ovom je slučaju djelovao bez otvorene pomoći. Nadalje, regije iz kojih su iranski dronovi morali proći (Irak, Sirija, Jordan) bile su pod nadzorom snaga koje su izraelskim saveznicima omogućile presretanje napada još izvan izraelskog zračnog prostora.
3. Karakter strategija:
Izraelski napad bio je usmjeren, planiran i vođen na temelju preciznih obavještajnih podataka, dok je iranski odgovor bio hitan, emotivan i logistički slabije pripremljen.
REZULTAT
Sukob između Izraela i Irana 13. lipnja 2025. ogolio je duboke razlike između dviju sila. Dok je Izrael demonstrirao vojnu učinkovitost, koordinaciju i stratešku jasnoću, Iran je reagirao impulzivno, više radi unutarnje političke slike nego stvarnog vojnog učinka. Nesrazmjer nije samo tehničke prirode – on odražava razliku u strateškom pristupu, međunarodnoj podršci i razini pripremljenosti za moderni rat. Budućnost sukoba ovisit će o spremnosti međunarodne zajednice da djeluje preventivno, jer nastavak ove eskalacije prijeti širim ratom na Bliskom istoku.
Arapske zemlje su zabranile prelet Iranskih dronova I raketa preko svog zračnog prostora, dok je Izraelskim dronovima raketama I avionima dozvoljen.
Istovremeno, u gazi se nesmetano odvija genocide I stiče se dojam da je ovo bio osnovni cilj Izraelskog napada na Iran