OSLOBOĐENJE: N. Š.
Želimir Nešković, delegat u Domu naroda Palramentarne skupštine Bosne i Hercegovine, zatražio je puštanje Miličevića na slobodu odmah
Pristalice SDS-a okupile su se u velikom broju ispred zgrade Republičkog javnog tužilaštva RS u Banjoj Luci, kako bi svi zajedno iskazali podršku predsjedniku stranke Milanu Miličeviću koji jučer uhapšen u Tesliću.
Na mjesto skupa stigli su brojni simpatizeri i članovi SDS-a, a podršku su im pružili i pojedni političari iz drugih stranaka.
(FOTO i VIDEO) SDS-ovci se okupljaju u Banjoj Luci, stigla i policija
Jedan od njih je i banjalučki gradonačelnik Draško Stanivuković, koji je pred zgradu Tužilaštva u Banjoj Luci stigao kako bi izrazio podršku uhapšenom Miličeviću.
– Izgleda da pravna država postoji samo u mjestima gdje su gradonačelnici iz opozicionih partija, rekao je Stanivuković.
U jednom trenutku okupljeni su gromoglasno počeli skandirati “Mile, lopove”. A nakon što su utihnuli, jedna starija gospođa nastavila je govoriti kako je predsjednik RS-a kriminalac, a ironično je pozivala i specijalce da je uhapse.
Želimir Nešković, delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, zatražio je puštanje Miličevića na slobodu odmah.
Naša slika kroz naočale PIC-a
ILI: Dvodnevno zasjedanje Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira prvog dana je u Sarajevu okupilo lidere dvije trojke i dva HDZ-a, poslužilo kao inventura, a ne rješenje naše krize i vratilo lopticu na domaći teren
Čudo se nije desilo. Bar ne onakvo kakvo su očekivali optimisti bez pokrića, misleći da će redovna, sezonske sjednica Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC), kojom predsjedava visoki predstavnik Christian Schmidt, biti tačka preokreta ka izlazu iz naše krize. Ne samo da se niko od ambasadora PIC-a, sudeći po medijskim refleksima, nije upuštao u ono što ovom tijelu nije zadatak – da radi posao domaćih lidera, političkih stranaka i institucija vlasti – već se, što su iole upućeniji i očekivali, saga okončala na način koji najbolje priliči onome: “Primili smo sve to k znanju, izvolite sada zasukati rukave i dogovoriti se.”
Iako to doslovno nije rekao niko od učesnika zasjedanja – samo je visoki predstavnik, nakon sjednice, u suvislu paletu zaključaka pokušao sažeti ono što se odigravalo – ne bi trebalo biti dileme u vezi s utiskom da bi ovaj događaj mogao imati i neke korisne efekte. Ako ni zbog čega drugog, onda stoga što su okupljeni (pozvani) lideri naših stranaka dobili priliku za to da “otvore kaverne” i ansamblu PIC-a i jedni drugima u brk kažu ono što ih tišti i kako gledaju na naš karakazan. I po cijenu da se to nekima neće svidjeti – i kad je riječ o društvu okupljenom u sali Parlamenta BiH, u kome se skup održavao, a još više kad se radi o onima koji nisu pozvani, na koje se više ozbiljno ne računa i zbog kojih (bez kojih) se kani napraviti prekompozicija državne vlasti.
Tom generalnom utisku u prilog idu čak i samo letimično, tek ilustracije radi, sortirani stavovi naših lidera, koje su – na kraju priče – ambasadori PIC-a uobličili u poruku da nam se valja samima vaditi iz belaja. Dominirao je neskriveni nagon domaćih lidera da se PIC-u predstave kao autoritativni, principijelni i težine prilika posve svjesni likovi. Pa će Elmedin Konaković, tako, u prvi plan istaći to da je trojka krenula u deblokadu procesa, odlučivši da sa SNSD-om raskine sve odnose. Nermin Nikšić hvali opozicione stranke iz Republike Srpske zbog zavidnog stepena opredijeljenosti i razumijevanja za zajedničko rješavanje otvorenih pitanja. Čelnik SDS-a Milan Miličević smatra susret s PIC-om odličnom prilikom za to da se vidi da u RS-u postoji i drugo, osim vladajućeg mišljenja. Lider PDP-a Draško Stanivuković je na istoj talasnoj dužini, kad podvlači da je interes svakog naroda da se procesi odblokiraju, posebno da se oslobodi Plan rasta. U ime HDZ-a 1990 Ilija Cvitanović smatra da je očita zainteresovanost članica PIC-a za evropski put BiH i stabilizaciju odnosa.
Taman kad se činilo da će u obraćanju naših likova PIC-u sve teći u znaku pažljivog vaganja riječi, svilenih konstatacija i plemenitih želja, riječ dobija lider Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović, počinjući ono što se biranim riječima zove varničenjem na sjednici PIC-a: sve ono o čemu se u kuloarima, u odabranom društvu, u krugu istomišljenika, a bez talasanja javne pažnje, odavno i obilno govori, Vukanović je otvoreno istresao – na adresu Dragana Čovića. Ne samo da mu dodatno podebljava titulu najodgovornijeg za krizu, koji sa manje pod 10 posto osvojene vlasti (4 od 42 poslanika državnog Predstavničkog doma) ima trećinu vlasti u zemlji i 40 posto mjesta u Vijeću ministara – a ne prestaje s jadikovkama o ugroženosti Hrvata u BiH, već sve proširuje argumentom jedinog zaštitnika bjegunca od zakona Milorada Dodika, što mu je način da sve nas drži u blokadi. Izlaz iz nje je, tvrdi Vukanović, u rukama Dragana Čovića i Borjane Krišto – u konačnom izboru novog državnog ministra sigurnosti i otapanju stanja u Vijeću ministara i u državnom Parlamentu. Na Vukanovićev krešendo Čović nije odgovorio – ni na sjednici PIC-a, ni u izjavi medijima, nakon nje. Javio se naknadno saopštenjem HDZ-a, neumoran u demagoško-populističkom šupljiranju: ni manje, ni više – zabrinut je zbog političke i institucionalne krize u kojoj se BiH nalazi (?!).
Ako je on zabrinut, šta da kažemo mi, obični smrtnici? I šta očekivati od gledanja naše slike kroz PIC-ove naočale, ako se sve bude svelo na zrakoprazno očekivanje da domaće snage žele, mogu i umiju naći izlaz? Vjerovati u to da se, poslije Vukanovićevog raščlanjivanja Čovića, riješi njegov status i da Čovićeva Borjana Krišto ipak predloži baš Vukanovića za novog ministra sigurnosti – ne ide ni u Andersenovim ili bajkama braće Grimm. A još nerealnije je očekivati da, uz primanje k znanju i vraćanje loptice na domaći teren, ambasadori PIC-a – jedinstveni u ocjeni da je vlast RS-a vinovnik krize i da Dodik i kompanija nisu sagovornik, ni partner za izlazak iz nje – ostanu neokrznuti onim što će Christian Schmidt reći u jednom intervju poslije sjednice PIC-a: da međunarodna zajednica razmatra mogućnost federalizcije Federacije BiH i da, praktično, između redova hoće da nametne poguban UZP-model – jer bi udovoljavanje HDZ-ovom “legitimnom predstavljanju” u izmjenama Izbornog zakona, značilo vraćanje iz mrtvih, a na mala vrata, trećeg entiteta. I vraćanje zemlje tri i kusur decenije nazad, uz pomoć ili bez pomoći PIC-ovih naočala.
Ko koči EU put BiH?
Bunoza brani zakon o VSTV-u, ali šuti na blokade. Krivi su svi, osim HDZ-a i SNSD-a
KLIX,Piše: M. G.
Ministar pravde Bosne i Hercegovine Davor Bunoza izjavio je danas da su šanse da se do kraja juna usvoje ključni reformski zakoni – među kojima je i zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV) – gotovo nikakve, iako je na njima, kako kaže, intenzivno rađeno.
Time su, prema svemu sudeći, propale nade da će BiH u junu dobiti zeleno svjetlo iz Brisela za otvaranje pregovora s Evropskom unijom.
Bunoza je u gostovanju na BHRT-u insistirao da je njegov nacrt zakona o VSTV-u bio “produkt brojnih konsultacija” i da su “svi ključni akteri, uključujući VSTV i Venecijansku komisiju, imali priliku dati amandmane”.
Tvrdi da su neki od njih išli u pravcu “smanjenja integriteta”, poput zahtjeva za ublažavanje obaveza oko prijave imovine. Takve prijedloge nije želio prihvatiti, poručujući da je spreman podržati svaku doradu zakona u Parlamentu: “Tehničke manjkavosti se lako poprave.”
Istovremeno, dio odgovornosti prebacuje na druge: “VSTV je aktivno učestvovao, a kada sam zakon poslao Vijeću ministara, dobio sam nove primjedbe. Neka se to popravi u Parlamentu.” Time pokušava stvoriti sliku lične fleksibilnosti, naspram tvrdoglavosti drugih institucija.
Jedna od najspornijih tačaka jeste apelacijski odjel Suda BiH. Bunoza priznaje da njegov prijedlog nije predvidio sjedište tog tijela, iako su drugi prijedlozi, poput onog iz kabineta predsjedavajuće Vijeća ministara, sugerirali Istočno Novo Sarajevo. “Pokušao sam sa Istočnim Sarajevom, nije prošlo. Razgovarao sam i s Trojkom i s predstavnicima RS-a, nije bilo konsenzusa”, pojašnjava. Stoga je rješenje ostavljeno za kasnije: “U roku od godinu dana ćemo to definirati, sad dajmo prednost suštinskim pitanjima – kaznenoj nadležnosti i nezavisnosti drugostepenog odlučivanja.”
Na pitanje da li je prijedlog sjedišta apelacijskog odjela u Istočnom Novom Sarajevu politički ustupak SNSD-u, odgovara da se radi o “racionalnoj odluci” zbog blizine državnog zatvora i manjih troškova. “Odmah bih potpisao da bude u Mostaru – da i taj grad dobije jednu državnu instituciju”, dodaje, balansirajući između ekonomskih i simboličkih argumenata.
Govoreći o tvrdokornom protivljenju SNSD-a reformskim zakonima, ministar relativizira problem: “Oni žele da Sud BiH bude nadležan samo za ono što je u državnom kaznenom zakonu. To nije održivo. Imamo građanske parnice pred Sudom već 15 godina.” Dodaje da stavovi iz RS-a nisu novost: “Dvije godine govore isto.”
Na pitanje da li bi, zbog stalnih blokada, trebalo razmotriti nove partnere, odgovara kontraargumentom: “Ako Trojka ne podrži zakon o VSTV-u, da li da se zahvalim njima? Ako su odbili razgovor o izbornom zakonu, iako su potpisali sporazum?” Time pokušava zamagliti odgovornost HDZ-a i SNSD-a, tvrdeći da ni ostale stranke nisu dosljedne u ispunjavanju dogovorenog.
Na temu izjava Milorada Dodika kojim otvoreno negira nadležnosti Suda BiH i vrijeđa sudije, Bunoza ne ide dalje od općenitih poruka: “Svi moramo biti jednaki pred zakonom. Ko god proziva sudije po imenu, to nije dobro za pravosuđe.” Ističe da redovno brani državne institucije, ali dodaje: “Ne mogu komentarisati sve, ali moje poruke su uvijek bile jasne.” Ipak, izostaje svaka direktna kritika na račun lidera SNSD-a.
Posebno se brani od optužbi da novi zakon o VSTV-u institucionalizira etnički ključ: “Trenutno imamo 100 posto etnički reguliran sastav. Novi zakon to prepolovljava. Nisu to etničke kvote, to su minimalne kvote.” Kaže da je struka uvijek na prvom mjestu, a tek onda nacionalna zastupljenost. Ipak, logika “balansa naroda” ostaje prisutna.
O nedostatku napretka u provjeri imovine nosilaca pravosudnih funkcija kaže da je to isključiva nadležnost VSTV-a, a ne Ministarstva pravde. “Konačno se popunjava odjel koji će to raditi. To je odgovornost VSTV-a, ne ministarstva”, poručuje. U vezi s reformskom strategijom i zakonom o tranzicijskoj pravdi priznaje zastoj, posebno zbog protivljenja RS-a, ali dodaje da se i dalje pokušava tražiti kompromis.
Na pitanje da li sebi pripisuje previše zasluga za evropski napredak BiH, odgovara skromno: “Nisam učinio ništa više ni manje od drugih kolega.” Ipak, kada ga se podsjeti da HDZ-u često prigovaraju zbog prebliskih odnosa sa SNSD-om, brani se: “Mi ne možemo smijeniti ministra iz SNSD-a ako oni blokiraju Dom naroda. Isti je slučaj i s izborom ministra sigurnosti – ako nema dogovora o većini, ne može se dalje.”