Naš današnji sagovornik je Arijana Memić, diplomirani pravnik, zastupnik u Skupštini kantona Sarajevo, do jučer zastupnik u sazivu kluba Narod i pravda, široj javnosti poznata kao sestra, sada već možemo osnovano ustvrditi, ubijenog Dženana Memića.
- Nedavna odluka Suda BiH, kojom je Hasan Dupovac u konačnici oslobođen krivične odgovornosti iako je drugostepenom odlukom osuđen na tri godine zatvora zbog zloupotrebe položaja, baca sumnju u stručnost i profesionalnost sudskih institucija, jer vidimo neusklađenost odluka različitih nivoa sudstva, a kako se naslučuje iz obrazloženja i nedostatke u sprovođenju radnji dokazivanja, koje je na istražnim organima i tužilaštvu. U čemu Vi vidite najveći problem? Da li je ovo slučajna greška ili Slučaj greške?
Kada imate slučaj koji se vodi već osam godina, i to na raznim nivoima, sasvim je legitimno pitanje da li se zaista može raditi o slučajnim greškama ili je ipak više od toga. Presuda je pravosnažna i u ovom trenutku kao pravnica istu ne mogu komentarisati. Ono što mogu je ukazati tužiocima Tužilaštva BiH na nužnost da se ovaj slučaj shvati ozbiljno. Razumijem da je teško nakon ovoliko godina i u potpunosti shvatam kompleksnost situacije u kojoj imate opstrukcije i da je upravo zbog zataškavanja koje se nije nikada ni prestalo dešavati, teško sklopiti cijelokupnu sliku na način da to pravno vrijedi i na sudu. Ipak, nije nemoguće i vjerujem da su se neke stvari prosto mogle i morale drugačije uraditi, kako ne bismo uopšte dolazili u situaciju da jedno Vijeće može donijeti suprotnu odluku na osnovu priloženog u odnosu na drugo Vijeće. Pazite, drugostepeno Vijeće je održalo pretres, pozivalo nove svjedoke, imalo je dakle nešto opširniju sliku od prvostepenog Vijeća. Što se i ne može baš staviti na teret tužiocima, obzirom da je prvostepeno vijeće odbijalo neke svjedoke i dokaze, dok ih je drugostepeno vijeće razmatralo. Ne ulazeći uopšte više u motive prvostepene presude, logično je da drugostepena presuda u takvoj situaciji može biti drugačija od prvostepene. Ali trećestepeno Vijeće je odlučivalo na osnovu istih dokaza kao i drugostepeno. Ovolika diskrepanca u odluci po pitanju Hasana Dupovca nije smjela biti moguća. Iskreno se nadam, ali ujedno i tražim od Tužilaštva BiH da preostale istrage tretira jos ozbiljnije. Ja znam da oni rade i da je materijala mnogo, ali se ne smije propustati korištenje dokaza u postupku, kao što se ne smije ni previse čekati sa podizanjem optužnice. Tužilaštvo BiH, dakle, ima težak zadatak, ali taj zadatak obaviti kako treba ipak nije nemoguće i takav stav ja očekujem i od Tužilaštva BiH. Mi istinu znamo, pružili smo Tužilaštvu BiH sve informacije koje smo proteklih godina skupljali, očekujem da ih iskoriste. Ukoliko im je potrebno više resursa, koliko mi je poznato, ta mogućnost im je ponuđena od glavnog tužioca g. Kajganića, a mi ćemo kao porodica svakako pratiti kako slučaj napreduje i odlučivati na osnovu toga, šta ce biti naši sljedeći koraci.
- Nakon ove presude ste demonstrativno napustili klub NiP-a. Znamo da ste glasove za poziciju zastupnika dobili prije svega, jer su građani u Vama vidjeli simbol borbe za Pravdu. Vidjeli su nekoga ko ne odustaje, koga se ne da zastrašiti i povjerovali su da ih Vi možete kvalitetno zastupati u njihovoj borbi za promjenu. Da li Vaše istupanje iz Kluba NiP-a treba shvatiti između ostaloga i kao političku poruku? Da li to znači da NiP ne prepoznajete kao iskrenog partnera u borbi za narod i za konačnu društvenu pravdu?
Bitno mi je da napomenem još jednom, da nisam nikada bila članica stranke. To naravno ne znači da sa kolegama iz NiP-a nisam imala nikakvog kontakta, bas suprotno. Sa nekima sam imala, a imati ću i dalje, jako dobru suradnju. Kao i sa kolegama iz tzv. „Trojke“. Tamo ima zaista fantastičnih ljudi, kako na kantonalnom nivou, tako i na višim nivoima. Moj stav je da suradnju svakako trebamo da nastavimo kada god su u pitanju interesi svih naših sugrađana i to sam i kolegama jasno rekla. Dakle, moje istupanje iz Kluba nije poruka cijelom NiP-u da im ne vjerujem, nije lični obračun sa bilo kim. Moje istupanje iz Kluba je posljedica niza pogrešnih i u najmanju ruku moralno upitnih odluka nekolicine kolega koji ipak odlučuju o procesima u kantonu, a koje su, prije svega na kantonalnom nivou, donosene i sa kojima ja jednostavno ne mogu da budem zadovoljna niti da dopustim da se borba za pravdu za mog brata sa tim u bilo kojem smislu dovodi u vezu, kao ni da se ja lično dovodim u vezu sa određenim ljudima i postupcima. To je moj lični stav, da smo ipak mi, trenutna većina u Kantonu Sarajevo i prije svega Narod i pravda, bili ti koji su građanima obećali drugačije politike, nisu nas građani za to molili. U biti, niko nas nije molio da se bavimo čime se bavimo niti da dajemo obećanja, a pogotovo ne obećanja koja nećemo ispuniti. Dakle, odluka je bila naša a ja sam neko ko kada nešto obeća, bitno mi je da dam sve od sebe da obećano i ispunim. Prije svega sam, nakon što sam unazad minimalno godinu dana intenzivno upozoravala kolege i pokušavala kroz direktnu komunikaciju da im ukažem na to da ne možemo tako raditi, odluku da istupim iz Kluba donijela kao još jedan vid protesta, kao zaista iskreni pokušaj da ih probudim, ne bi li se vratili na put kojim smo ranije zajedno kročili. Prosto moje upozoravanje, moje primjedbe, argumenti ništa nisu donosili, nije se shvatalo ozbiljno. I ja sam osjećala da ako nastavimo tako, da neće biti dobro. Imaju dovoljno vremena i imaju priliku da pokažu da li su shvatili ili da potvrde da ne shvataju suštiinu problema u kojem se naše društvo nalazi. Ne možemo dopustiti, prosto ne smijemo dopustiti da umjesto da najmoralniji među nama brinu o sigurnosti građana, to rade izrazito kompromitirani pojedinci, a pogotovo ne možemo dopustiti da te pojedince pozivamo na svečanosti, puštamo ih da predsjedavaju komisijama – ma ni prekršajne naloge da pišu. A pri tome imamo vlast u svojim rukama.
- Često čujemo, kako je SDA iza svih negativnih procesa u društvu, jer su oni gotovo tri decenije na vlasti. U Kantonu Sarajevo već duže vrijeme evo ne čine okosnicu vlasti, ali ne vidimo značajnu promjenu na planu rada policijskih struktura, tužilaštva, sudstva. Da li je to zbog toga što je SDA stvorila „duboku državu“ preko čijih je mehanizama uvijek na vlasti ili je pak stvoren bolestan sistem, kojem je nevažno ko se nalazi na vlasti, jer je svaka „nova vlast“ prinuđena „uhvatiti se u kolo“ ili propasti? Da li vjerujete kako novi ljudi mogu promjeniti sistem nabolje? Možemo li uopšte govoriti o novim ljudima, ako znamo da su mnogi „novi“ potekli iz SDA?
Istina je, već duže vrijeme ne čine okosnicu vlast u KS, ali ne treba zanemariti koliko dug period prije toga to jesu učinili. Usuditi ću se reći da SDA i njene strukture, iako jesu najviše, ipak nisu jedini odgovorni za takvo stanje, u kojem mi imamo duboku državu u pravom smislu te riječi. Naravno, oni su te strukture kreirali i u njima postavljali podobne, tako da ne smijemo zanemariti da je sigurno teško iskorijeniti tako jedan dobro uigran sistem. Ali slično kao po pitanju rada Tužilaštva BiH u našem slučaju, ja ni po ovom pitanju ne smatram da je to nemoguće. Ako sam nešto za ovih 8 godina borbe naučila, onda je to da samo zato što vam neko tvrdi da nešto ne može, da je nemoguće, to ne znači da je to i istina. Možda jeste za onoga ko tvrdi, jer možda nema volje ili kapaciteta pokušati uraditi nešto drugačije, ali za mene nije. Rečeno nam je da je Dženan stradao u saobraćajnoj nesreći, da su ljudi priznali, da se jedini živi svjedok ne sjeća ničega i da ne postoji ništa što mi ili bilo ko drugi po tom pitanju može uraditi. Šest presuda kasnije, od toga dvije pravosnažne, mi smo dokazali – ipak može. Možda je ovo što smo do sada postigli malo u odnosu na obim nepravde, ali je jako mnogo u odnosu na količinu otpora na našu borbu. Jednako tako, upravo jer znam iz ličnog primjera, nikada neću prihvatiti da ne možemo učiniti baš ništa po pitanju integriteta pripadnika MUP-a, ništa protiv nepotizma, ništa protiv toga da su nam na vodećim pozicijama ljudi koji su spremni zataškati ubistvo. A pri tome smo vlast i MUP KS je u potpunosti u ingerenciji Kantona. Ja vjerujem da i dosadašnji akteri mogu promijeniti stanje, samo ne vidim da žele oni koji to trenutno mogu. A svi to od njih očekujemo. Dakle, jeste, sistem je nakaradan i dugo je već takav, ali nije tačno da to ne možemo mijenjati i da nismo mogli do sada uraditi više.
- Da li je uopšte bilo dobro, što ste se uključili u političke vode u kontekstu Vaše borbe za pravedan proces oko ubistva Vašeg brata? Osjećate li se iskorišteno u tom smislu od strane dnevnopolitičke mašinerije?
Apsolutno je bilo dobro što sam ušla u politiku, iako moram reći da dugo nisam tako mislila. Nisam o tome ranije govorila, ali mislim da je sada dobar trenutak. Bila sam ipak jako mlada, pritisak od strane vrlo iskusnih politika u suštini nije nikada jenjavao, a pogotovo intenzivan bi bio čim istraga krene u dobrom pravcu. Kao djevojka u svojim dvadesetim, pogotovo na početku, imala sam i problema da se nosim sa tim ponekad. Naročito jer me nikada ranije politika ni u kojem smislu nije zanimala i često je stav bio, da ja to jednostavno moram trpjeti. I sama sam bila svjesna da je skupštinska klupa nešto što moram, što je bitno za slučaj, a ne nešto što radim zato što to volim. I zaista, pomoglo je, iako se to naravno u javnosti i zaboravi. Podsjetiti ću vas da je jedan od ključnih momenata u istrazi bilo i dobijanje audio snimka iz noći 8. februara 2016. godine iz Hitne pomoći, a koji bi ko zna kada, ako bi ikada, bio ustupljeni da nisam imala mogućnost da ga tražim kroz Skupštinu. Moj rad u Skupštini je svakako dio naše borbe koju vodimo kao porodica vec 8 godina. Ja se zato ne osjećam „iskorišteno“, iako je u proteklih 6 godina bilo puno takvih pokušaja. Bilo mi je uvijek samo bitno da ostanem dosljedna sebi i da ispunim obećano građanima. Ja nisam političarka, ja se politikom samo bavim iz nužde i mislim da su građani to davno prepoznali.
- Čemu se nadate u Vašoj daljnjoj borbi, kako na planu traženja poštenog i transparentnog suđenja, tako i na planu Vašeg šireg društvenog angažmana? Činjenica je kako je Vaša borba na mnogo načina postala simbol, pokret, sa vizijom promjene. Da li će se ta energija raspršiti ili će uspjeti opstati i razviojati se dalje u nešto masovnije i možda institucionalnog karaktera?
Kada sam bila dijete, zajedno sa svojim bratom Dženanom pravila sam razne planove za budućnost. Uvijek je nekako bilo da ću ja biti učiteljica, a on pravnik. To nas je zanimalo. Danas sam ja pravnica, skupštinska zastupnica i sestra ubijenog Dženana Memića. Na najteži način sam naučila da praviti planove i iste realizirati nije uvijek jednako moguće. Ne planiram svakako osnivati novu stranku, na prostoru BiH ima dovoljno, a ne planiram se priključivati niti jednoj drugoj stranci. Sve priče tog tipa koje su se odmah pojavile u javnosti nakon posljednje sjednice su proizvod nekih političkih obračuna i pokušaja da se ova situacija iskoristi. Ja to neću dopustiti. Možda nisam bila ni svjesna kolika je podrška građana, dok nisam istupila iz Kluba NiP-a. Ja u Skupštini ostajem zbog građana koji su mi dali glas i koji me i ovih dana podržavaju . Ostajem da održim svoje obećanje, a pri tome ću uvijek reagovati, ako vidim da stvari ne idu u pravom smijeru. Energija koju mi kao pokret imamo, je takva jer smo pokazali da smo ozbiljni u svojim namjerama i ona je svih ovih godina opstala. Dokle god smo iskreni u tome, građani će to prepoznati i ostati s nama u toj borbi, za to ne brinem.
Koja je Vaša poruka grđanima? Šta je ono čime bi oni mogli doprinjeti Vašoj borbi? Vjerujete li da niste izgubili zamajac i povjerenje koje ste stekli ranijih godina?
Ono sto mogu obećati svojim sugrađanima je da ću sačuvati nadu u to da se borba ipak na koncu isplati i da ću se voditi svojim moralnim principima. Ono što želim da ih zamolim ovom prilikom je da i oni učine isto. Vjerujmo u to da možemo nešto postići i držimo se na tom putu pomenutih principa. Sve ostalo ćemo onda lakše postići, ali to mora biti naša osnova od koje vise ne smijemo odstupati. Društvo koje trpi „amneziju“ živog svjedoka kao argument, dok član tog društva ni kriv ni dužan umire kraj svjedoka, nije zdravo društvo i nema čemu boljem da se nada. Mi moramo znati šta želimo, kakvu budućnost želimo i sada već postavljati zdrave temelje za to. To isto važi i za kolege iz Skupštine, a moram napomenuti da su mi zaista mnogi izrazili podršku za ovakav stav i ovakve postupke. Znam da razumiju i znam da podržavaju moju odluku, znam i da već godinama imamo podršku građana u našoj borbi. Više od toga ne tražim niti sam ikada tražila.
