Predizborna kampanja je počela davno, puno prije nego ikada, nego smo navikli, mimo uobičajenih rokova. Počela je mnogo ranije i žešće, jer nikada do sada SDA nije bila istovremeno u opoziciji i na državnom i na federalnom nivou vlasti.
SDA tu kampanju, uz pomoć svojih pobočnika (DF, Stranka za BiH), vodi prljavo i brutalno, udarajući iz svih oružja i svom raspoloživom municijom, dozvoljenom i zabranjenom, onom koju se tolerira ali i najčešće upravo onom, koju bi svako normalan smatrao neprimjerenom, odnosno spletkama, lažima, podvalama i potvorom.
Njihovi spin majstori, poput Gebelsovih šegrta, slijede princip u kojem, dovoljno puta ponovljena laž, iz više izvora i na više načina formulirana, postaje opšte znana istina. U vodećim medijima su njihovi ljudi, na ključnim mjestima marionete čiji su konci pokretani stranačkim prstima, na njihovim platnim spiskovima stotine lažnih intelektualaca, drvenih seoskih i kafanskih mudraca, propagandna mašinerija kroz brbljiva usta silnih, beskrajnih redova bagre, koju su uhljebili u ove tri decenije, kojima su dali škole, lažne diplome, stipendije, upravne i nadzorne odbore, izmišljena radna mjesta na kojima ništa ne rade, invalidnine na zdravom, čitavom mesu, živcima i kostima, penzije u naponu snage.
Kroz decenije je rastao broj onih, koje su podmirili i potkupili, a smanjivao se broj onih ogorčenih nepravdom, koju ta SDA neman proizvodi, jer su nemogući trpjeti odlazili u bolji svijet, jedni na Ahiret a drugi u Njemačku.
Oni što su ostajali, ostajali su zadovoljni, jer je ipak više onih drugih otišlo, pa su oni, Bošnjaci, iako brojem sve manji narod, procentima postajali imaginarno, u nacionalističkoj psihotičnoj sumanutosti1, apsurdno sve veći.
Postavši svjesni svoje jedva osjetne, ali statistički značajno veće demografske progresije u odnosu na druge dvije nacije, Bošnjaci se dosjetiše, pod vodstvom SDA i njihovog demokratskog satelita (DF), ideje o građanskoj BiH, u kojoj više neće biti konstitutivnih nacija, već će se u obzir uzimati isključivo princip građanske jednakopravnosti, sveden na to da svaki čovjek vrijedi jedan glas, učestvujući jednako u sumi svih glasova, čija većina ima legitimitet odlučivanja. Tako bi Bošnjaci na krajnje demokratski način, postali uskoro apsolutna većina, koja se sve pita i o svemu odlučuje sama, bez obaziranja na volju drugih građana, kojih eto ima manje, dok iz nekog razloga ti građani ipak i dalje primarno jesu drugih nacija od bošnjačke građanske većine.
Najveće ludilo je sadržano u tome, što su Bošnjaci kivni na EU i okruženje, što ne dozvoljavaju građansko društvo u kojem bi se oni sve isključivo pitali. Uz to smo kivni i na Hrvate i Srbe, što ne žele građansku državu i ustroj, koji su moderni i prosperitetni i koje preferira sav civilizirani svijet. Naravno, da bi Bošnjaci zasigurno bili protiv te građanštine, da je demografska progresija drugačija, odnosno da mi dugoročno težimo, ubjedljivo i sigurno, manjini.
Gurajući tu priču o građanskoj BiH, SDA i njeni sateliti, kontinuirano, već decenijama, ugrožavaju i onemogućavaju zdravu budućnost BiH i njenih građana. Ta priča, uz evidentno zlonamjeran i zlurad izbor nelegitimnog hrvatskog člana predsjedništva, te stalno prozivanje Srba, kao genocidnih, kao vječnih neprijatelja, kao oličenja zla, odgurnulo je bosanske Hrvate od ideje zajedničke države, a bosanske Srbe potvrdilo u njihovoj riješenosti da ne mogu i ne trebaju ostati u zajedničkoj državi.
Od kada je SDA otišla u opoziciju svjedočimo, kako se svim medijskim sredstvima i svestrano raširenom i sveprisutnom propagandom forsira spin o famoznim izdajama, koje je počinila Trojka na vlasti i koje tek ima namjeru počiniti.
Sve što bi Trojka učinila, prezentirano je kao izdaja, te se na toj ideji o izdaji zasnovala sva propaganda, kojom ih se želi devalvirati na narednim izborima.
Trojka je tako počinila čitav niz malih i velikih izdaja, jer je sve što bi učinili bilo prezentirano kao trenutna ili izdaja u najavi. Evo onih glavnih i najčešće spominjanih izdaja:
- Trojka je izdala državu, jer vlast formirala sa HDZ i SNSD, iako je SDA izbore unazad iste te HDZ i SNSD uzimala za koalicione partnere, a kako Bakir najavi nedavno u Krajini, SDA ima namjeru opet sa tim istim HDZ i SNSD praviti vlast nakon izbora 2026.
- Trojka je izdala državu jer je ključna ministarska mjesta dala Hrvatima, kao i kontrolu nad važnim institucijama i uredima, kako Hrvatima, tako i Srbima, iako je SDA mandate unazad Hrvatima i Srbima davala značajno više pozicija i kontrole nego je to učinila Trojka
- Trojka je izdala i ruši državu, jer je povećala minimalac
- Trojka je izdala državu jer sprovodi konačnu fiskalizaciju
- Trojka je izdala državu jer se izborila za Rezoluciju o Srebrenici, a SDA je nije izdala kada je Bakir uništio priliku za reviziju presude o genocidu
- Trojka je izdala državu jer je ušla u koaliciju sa Dodikom, ali ju je izdala i kada su sa njim prekinuli suradnju i pokrenuli proces izbacivanja SNSD iz vlasti, a SDA nije izdala državu braneći Dodika i spašavajući SNSD-ove ministre
- Trojka je izdala državu kada su neki njeni članovi pokrenuli tužbe i prijave protiv Dodika i ostalih, koje su odvele u sudski proces i presudu, a SDA nije izdala državu kada je tražila načina da pomogne tom svom drugu u nevolji, pri tome je Konaković optuživan kao ulizica i izdajnik zbog “ljubavi sa Dodikom”, da bi onda bio optuživan za izdaju zbog njegovog proganjanja tog istog Dodika
- Trojka je izdajnička i zbog svega što je uradila na unaprjeđenju infrastrukture Grada Sarajeva, u koju prije njih SDA nije uložila nikakva ozbiljna sredstva, već se isključivo bavila manifetlucima koji će ostati upamćeni kao afere kodnih naziva “Asim”, “Crvena malina”, “potkivanje” i slične, a za većinu vjerovatno nikada nećemo niti saznati
Niz je dugačak tih famoznih izdaja, te ga je teško zahvatiti u jednom tekstu ovakvog karaktera. Jedna od tih izdaja, koju je važno spomenuti tiče se priče o građanskoj BiH.
SDfA mašinerija svojim bootovima i plaćenicima gura priču o strašnoj i neoprostivoj izdaji, koju čini Trojka, a koja je sadržana u činjenici, da umjesto, da se kao građanske opcije bore za građansku BiH, ta zloćudna i odurna Trojka, predvođena SDP-om, podržava nacionalističke zahtjeve Hrvata i njihovih legitimnih predstavnika, šaljući tako poruku ka EU i ostatku svijeta, da su ti Hrvati u pravu, što se bore za svoj konstitutivni status u BiH.
Pri tome se ističe, kako se očekivalo, da SDP, kao nenacionalistička opcija, bude lider procesa demokratizacije BiH društva i njegove tranzicije ka građanskoj opciji, a da je te principe partija izdala.
Caka je upravo u ovom posljednjem. Naime SDP jeste lider u procesu demokratizacije BiH društva i jedini iskreni pregalac na zadatku tranzicije BiH ka zajednici jednakopravnih građana.
No, taj proces ne može ići onako kako to bošnjački nacionalisti snivaju.
BiH ne može postati građanska voljom Bošnjaka, koji su postali procentualna većina, već isključivo voljom Hrvata i Srba, ukoliko oni ikada osjete, da je BiH postala demokratsko društvo u kojem su nacije i vjera izgubile svoj dominantni smisao, narativ, značaj i utjecaj, te da im ne prijeti bilo kakav oblik majorizacije, dominacije, preglasavanja ili političkog nipodaštavanja od strane Bošnjaka.
BiH će dobiti priliku da postane građanska, kada Bošnjacima ne bude smetalo to što je Vojin MIjatović podpredsjednik SDP-a, ili što ima ambiciju da stane na njegovo čelo, ili što SDP daje više pozicija svojim Hrvatima i Srbima nego što procentualno pripada u odnosu na njihov broj u Federaciji, Kantonima ili Opštinama. kada Bošnjaci upravo zbog takvog SDP-ovog odnosa budu birali SDP, tada će za građansko društvo postojati nada.
BiH će dobiti šansu za građanski ustroj, kada Bošnjacima SDP bude njihov jer je građanski, jer mu nacija i vjera ništa ne znače u kontekstu države i prava, odnosno kada prvo Bošnjacima, jer oni nemaju alternativnu državu, pa onda i Hrvatima i Srbima, bude važnija država od vjere i crkve, pa im prioritet postane budućnost a ne prošlost, život a ne smrt.
Bosna i Hercegovina će postati građanska država, kada Hrvati i Srbi postanu građani, kao i svi drugi, a ne omraženi i dokazani neprijatelji nas Bošnjaka i “naše” države.
Bošnjak, koji želi istinski građansku državu, ne glasa za SDA niti njene satelite (DF ili Stranku za BiH), već glasa za SDP. Bošnjak koji ne glasa za SDP, želi lažnu građansku državu u kojoj će Bošnjaci biti većina, koja se jedina i sve pita, a to drugi nikada neće prihvatiti, baš kao što ni mi nismo htjeli prihvatiti krnju Jugoslaviju u kojoj se jedino i sve pitaju Srbi.
Formula za pridobijanje drugih je jednostavna i da se svesti na dobro poznatu izreku: “Ne čini drugima, što ne želiš, da drugi čine tebi!”.
Mi Bošnjaci smo povrijeđeni, naše rane su duboke i teške i ne zacjeljuju.
Naše razočarenje u komšije, nekadašnju braću, prijatelje je strahovito, bolno, tjeskobno i rađa sumnju i nepovjerenje u sve pa i bilo kakvu svjetlu i dobronamjernu budućnost.
Zbog svega što smo prošli, postali smo ogorčeni, stalno i čini se nepovratno na rubu bijesa iz očaja.
Napadamo sve druge, pa i one koji nam žele dobro.
Valjaju nam drugi samo ukoliko su mrtvi, čak i ako su za života bili na našoj strani. Dok su bili živi, odbacivali smo ih i vrijeđali, napadali i sumnjičili, lažno okrivljavali i trpali u torove i čopore sa zvijerima što su nam donijele patnju, tugu, bol i nesmiraj, gubitke nezaboravne. To smo radili Tvrtku Kulenoviću, Marku Vešoviću, pa čak i Josipu Pjakoviću.
Taj strah da će nas i ti dobri, pravedni ljudi iz reda drugih povrijediti i izdati, nestane tada kad umru, jer se iz smrti niko nije vratio, da redefinira svoju tekovinu.
Tek tada odahnemo, ispustimo u tom jecaju bolni grč paranoje i zebnje, straha da se otvorimo i pokažemo istinski tom drugom, jer nas je eto neka zvijer iz “njihovih” redova, tamo prijeko, krvnički izdala, ranila, silovala, masakrirala, ubila.
Moj narod je proživio strahovitu traumu i proživljava je evo već tri decenije iznova, zarobljen u vlastitom strahu, u ulozi žrtve, opetovano se vraćajući na svoja stratišta, ulazeći u halove užasa, kontinuirano mantra o vječnoj istini, da treba oprostiti ali da se ne smije zaboraviti, ali ne oprašta nikako, ni drugima, ni sebi.
Žao mi je i teško, tegobno do propadanja, to što nismo niti svjesni, koliko smo postali neprijatelji sami sebi i koliko zla sebi činimo, kada nema drugog da nam ga nanosi. Jednako mi teško pada to što drugi ne vide, koliko smo spremni na autodestrukciju, samo da bi njima pokazali da se ne bojimo niti bola, niti patnje, niti smrti, pa smo umjesto života i budućnosti, prošlost i smrt za sebe odabrali.
A najteže mi je to što ti drugi, nakon svega, nisu u stanju da nam priznaju pravo na bol, na patnju, na žalovanje, pa da nam otvore izlaz iz ovog kolektivnog košmara, pa da možda shvatimo da nismo samo mi propatili i da i tuđe rane peku i bole.
- Psihotičnost karakteriše gubitak kontakta sa stvarnošću, što se manifestira kroz poremećaje u mišljenju, percepciji, emocijama i ponašanju. Osoba doživljava iskrivljenu stvarnost, može imati i halucinacije, odnosno doživljavati ono što ne postoji i razvijati sumanute ideje, odnosno kriva uvjerenja. Pojam se koristi za opisivanje kliničkog stanja psihoze, koja predstavlja ozbiljan psihički poremećaj. ↩︎
