SDA je usavršila politički inženjering u kojem vlastite višedecenijske grijehe, poput uništavanja privrednih giganata i strateških nacionalnih ustupaka, hirurški precizno projektuje na SDP i Trojku.
Anatomija političkog ogledala: Kako liferanti nacionalnog stečaja pakuju vlastitu historiju drugima:
Politička čaršija u Bosni i Hercegovini odveć je navikla na žongleraj i jeftine trikove, pa u konačnici nijemo guta i jeftini strateški narativ koji Stranka demokratske akcije (SDA) sedmicama i mjesecima plete oko Socijaldemokratske partije (SDP) i Trojke, iako njime nadilazi svaku dosadašnju neprincipijelnu i nemoralnu kategoriju Gebelsovske propagande.
SDA već mjesecima radi visoki politički inženjering, uokviren u Makijavelistički princip o cilju, koji opravdava svako sredstvo. U ovome slučaju taj cilj je sveden na vraćanje u vlast po svaku cijenu.
Riječ je o fenomenu psihološke projekcije u kojoj arhitekti višedecenijskog propadanja, bježeći od vlastitog odraza u ogledalu, optužuju prolaznike za razbijanje stakla.
Gledati današnju SDA kako SDP-u i njegovim partnerima drži lekcije o patriotizmu, ekonomskom suverenitetu i odbrani države isto je što i slušati piromana koji, s još toplom šibicom u džepu, drži predavanje o protiv-požarnoj zaštiti i optužuje vatrogasce da previše galame dok gase zgarište.
Zapanjujuća je drskost kojom se konstruišu optužbe o ekonomskom slomu.
Optužiti Trojku za uništavanje Željezare Zenica ili slom namjenske industrije vrhunac je historijskog revizionizma, kojemu je SDA pokazala sklonost u bezbroj situacija uključujući i skidanje anateme sa fašističkih tekstova i izjava pojedinih muslimanskih intelektualaca poput Mustafe Busuladžića.
Željezara nije pala jučer; ona je sistemski, planski mrcvarena, privatizacijski čerečena i pretvarana u industrijsko groblje tokom tri decenije partijskog upravljanja, u kojem su se dionice i budućnost Željezare dijelile kao ratni plijen upravo između SDA i njihovog decenijskog partnera Stranke za BiH.
Kada danas SDA-ovi megafoni plaču nad sudbinom radnika i optužuju novu vlast za “prodaju suvereniteta”, oni zapravo pokušavaju prebrisati decenije u kojima su rudnici pretvoreni u glasačke mašine, a rudari u moderno roblje.
Pogledajmo energetski sektor.
Elektroprivreda BiH i rudnici koncerna danas krvare upravo zbog nakaradnog, klijentelističkog sistema koji je ugalj zamijenio partijskim knjižicama.
Zaduživanja koja se danas fakturišu SDP-u nisu ništa drugo do dospjele mjenice za kredite kojima je SDA godinama kupovala socijalni mir i finansirala svoje izborne kampanje, ostavljajući elektroenergetski sistem na aparatima.
To je klasični spin: ostaviti kuću u dugovima do krova, s provaljenim podrumom i isključenom strujom, a onda novog stanara optužiti da je nesposoban jer kuća ne blista.
Najmaligniji dio ovog narativa odnosi se na optužbe za “izdaju” i navodno pogodovanje HDZ-u i Miloradu Dodiku. Ta optužba dolazi od garniture koja je godinama, iza zatvorenih vrata, cementirala pozicije Dragana Čovića i predavala mu ključeve federalnih tokova novca kroz finansijske resore.
Optužuju Trojku za ustupke Dodiku oni isti koji su, zarad opstanka u foteljama, prepustili kontrolu nad državnim institucijama, odobrili sporne aranžmane s MMF-om kojima se direktno pumpao budžet Republike Srpske u trenucima njene najveće finansijske krize, te godinama trgovali državnim interesima pod krinkom “kompromisa”.
Ako želimo govoriti o stvarnoj, opipljivoj i historijskoj izdaji nacionalnih interesa, ne moramo gledati u maglu spinova – dovoljno se sjetiti sudbinske i nikad prežaljene revizije presude protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu.
Ta epizoda, odigrana u Vijećnici, bila je ultimativni čin političkog diletantizma i svjesne prevare vlastitog naroda. Dok su znali da legitimitet agenta ne postoji, javnosti su prodavali lažnu nadu, da bi na kraju pred sudom historije ostala samo sramota i pravni poraz od kojeg se država finansijski i moralno neće oporaviti decenijama.
To nije bio ustupak; to je bila kapitalna predaja, izvedena s predumišljajem kako bi se zadržao privid borbe dok se ispod stola dijeli plijen.
SDA danas funkcionira kao fabrika koja proizvodi maglu kako bi sakrila vlastitu prošlost.
Svaka optužba za kriminal, svaki vrisak o gubitku dostojanstva i svaka kletva zbog zaduživanja koje upućuju prema SDP-u i Trojki, zapravo je prepisano poglavlje iz njihovih vlastitih dosijea.
Oni ne kritikuju greške nove vlasti; oni očajnički pokušavaju drugima pripisati vlasništvo nad sobstvenim propustima.
Građani BiH tako svjedočiti apsurdu: ljudi koji su državu pretvorili u privatni feud i ostavili je opustošenu, danas s tribina viču “Držite lopova!”, nadajući se da će u opštoj galami javnost zaboraviti ko je zapravo ispraznio sef.