Čovječanstvo će vjerojatno vijekovima pamtiti početak epohe novog doba, koja je svoje porođajne muke otpočela lažnim trudovima famozne i inscenirane pandemije Kovida, te bolnim i krvavim mukama donošenja ploda, kroz agoniju i konačno fizičko brisanje palestinskog naroda pod terorom međunarodne genocidne politike i njenog krunskog izvršioca, monstruoznog hibrida nastalog analnim srastanjem premijera Izraela i predsjednika USA.
U toj priči o početku kraja, sam palestinski narod i genocid nad njima, irelevantan su i marginalan objekt kanalisanja nove svjetske paradigme, ali su nesumnjivo tačka u kojoj se zorno oslikala sva novovjekovna filozofija međunarodnih odnosa, sve duboke i plitke promjene na planu prava, zakona, normi, regulativa, kontrole i sankcija u međunarodnim odnosima u srazu perioda od drugog svjetskog rata i zamišljene lige naroda, pravde i prava za sve, čuvara mira i ljudskog dostojanstva, normi i morala, sa jedne strane, te čiste sile agresivne vojne, političke i medijske moći “gospodara univerzuma”, odnosno prikrivenom povratku narativa o odabranim narodima, nad-rasama i onima ispod njih, i onima nad kojima oni svoju superiornost mogu iskazivati bez straha od osude i sankcije, sa druge strane.
Tačka je to prelamanja u kojoj se na scenu vratila isključivost grube sile motke, buzdovana, malja, sjekire, mača, utkana u novu tehnologiju, prijeteću nuklearnu moć odvraćanja, isključivost kodirana postotkom državnog BDP-a odvojenog za naoružavanje, maskirano pod izlikom unapređenja odbrane.
Ta je odbrana postala formalno i zvanično dozvoljena, dešavanjima u Palestini, kao i decenijama američkog vojnog i ekonomskog postupanja na planu vanjske politike i djela, kao agresivni čin opšteg ili ograničenog napada na druge i njihov suverenitet, integritet, vodstvo, vojne kapacitete, stanovništvo, infrastrukturu i teritorij u svrhu prevencije zamišljenih, odnosno uglavnom izmišljenih prijetnji.
Ta odbrana od “potencijalne” prijetnje je na primjeru Palestine, dosegla tačku u kojoj je ona opravdana čak i na nivou istrebljenja drugog u standardnom genocidu, koji se tako ne smije zvati.
Šta i očekivati od civilizacije koja se utemeljila i formirala na istrebljenju američkih domorodaca, genocidima nad bezbrojnim malim narodima, kulturama i religijama, robovlasništvu i teroru nad potlačenima, masovnom egzistencijalnom iscrpljivanju svih “drugih” do njihovog konačnog uništenja, uz apsolutni moralni i svaki drugi cinizam oplođen u narativu o opravdanosti zatiranja drugih kao izvorišta primitivizma, paganstva, zaostalosti, ne-demokratičnosti, zablude, nevjerstva ili krivokletstva,
U liku i djelu mitskog čudovišta nastalog simbiozom i srastanjem Natanjahua i Trampa zrcali se istina o američkim decenijama vojnih i političkih intervencija diljem “slobodnog” svijeta, istina, koju smo zbog ljubavi prema holivudskom prikazu fantastičnih stvarnosti, odguravali daleko od svijesti, želeći vjerovati u ideju o čuvaru civilizacije i ljudskog roda, zaštitniku sloboda i prava, stavljajući moć te, očito samo filmske, uloge u ruke svjetskog diktatora i tiranina, osvajača, robovlasnika, rasiste, katila i krvnika, ugnjetača, siledžije, promotora aparthejda, nasilnika i kabadahije, Ujka Sema.
Slučaj Palestina, tako je postao nedvosmislen dokaz, da ne postoji međunarodno pravo niti pravda, niti da u svjetskim odnosima postoje bilo kakva pravila, izuzev pravila jačeg. Pokazalo se da, ne samo da neki mogu kršiti pravila, već da će se naći opravdanje i obrazloženje tom kršenju, do tačke u kojoj će se kršenje negirati i promicati, kao pravo, kao nužda nametnuta okolnostima izbjegavanja prijetnje od većeg zla iz drugog izvora.
Pokazalo se da svi ljudi nisu ravnopravni niti jednakopravni, niti jednakovrijedni, već da se dijelimo na one odabrane, jer imaju moć, i one čija je sudbina da nestanu ili služe kao roblje, kao genetski škart, odbačen od bogova pobjedničke strane.
Jasno je da je kroz odnos svijeta prema brisanju palestinskog naroda sa historijske scene, nedvosmisleno odaslana poruka o tome da je sve u međunarodnim odnosima relativno, te da je terorizam sasvim legitiman i opravdan oblik djelovanja, ukoliko ga provode USA i Izrael, vršeći nenajavljene, iznenadne, neočekivane napade na ciljeve i osobe na teritoriji druge zemlje, bez objave rata, sa namjerom da se posije strah i nesigurnost, te poljulja društveni poredak druge zemlje, ubijajući političke, vojne, vjerske i druge lidere tih zemalja, rušeći infrastrukturu, te targetirajući pri tome čak i novinare, ljekare, humaniste i naučnike iz reda drugih naroda i zemalja.
Očigledno je i da se pri tome, drugima niječe pravo na samoobranu, pravo na otpor osvajaču i okupatoru, pri čemu se organizovanje takvog otpora proglašava terorizmom iako je dejstvo tog otpora ograničeno na okupirane teritorije.
Nema tu nikakve historijske razlike spram nacističkog imenovanja partizanskog otpora, kao banditskog i tretiranja istog kao neciviliziranog.
Jasno je također, kako će nova svjetska zbilja, na temeljima palestinskog zatiranja, nadalje podrazumijevati legaliziranje ishoda svih osvajanja, terora, agresija i represalija, koje će svoje pravo na ostvarene ciljeve zasnivati na običajnom pravu koje proizlazi iz Izraelske okupacije Gaze i Zapadne Obale, ali i prethodnom prvobitnom okupiranju slobodne palestinske teritorije kroz agresivnu politiku invazivnog naseljavanja Jevreja na teritorijama palestinskog naroda nakon Drugog svjetskog rata.
Nadalje će svaka zemlja, koja se osjeti dovoljno moćnom, moći okupirati drugu zemlju pod izlikom uklanjanja prijetnje, te protjerati i istrijebiti domicilno stanovništvo na osnovu nekog prethodnog historijskog prava na okupirani teritorij.
Po čemu se ovo razlikuje od obrazloženja nacističke okupacije Poljske? Zar nije i Rusija ugrožena Ukrajinskim ulaskom u NATO? Zar ne žive Rusi na teritoriju koji Rusija želi anektirati? Zašto za Izrael važe druga pravila nego za Rusiju?
Sve će to postati važne teme međunarodnih odnosa i preslagivanja geopolitičke slike svijeta.
Ovaj beskrupulozni i krajnje nemoralni pakt USA i Izraela će definitivno narušiti sve do sada stvorene koalicijske i partnerske relacije na međunarodnom planu. Zašto se to dešava? Jedino je sigurno, da to nije stvar slučaja niti bezumlja trenutnog američkog predsjednika.
Kršenje svih međunarodnih normi, kojem svjedočimo u Palestini, donosi novu paradigmu u čijim okvirima je sve dozvoljeno u skladu sa okolnostima, odnosno sve je relativno s obzirom na aktuelne potrebe onih u čijim je rukama moć i sila.
Ovakav odnos, iza kojeg je stalo američko rukovodstvo, može lako izazvati konsolidaciju međunarodnih faktora, koji bi se u strahu po vlastitu budućnost, odnosno izvjesnost ishoda u kojem će i na njih doći red, da osjete američko-izraelsku imperijalnu čizmu, mogli odlučiti na udruživanje i zajednički napad od tu novu “osovinu zla”, jer ta simbioza, odnosno njena djelatna datost nedvosmisleno podsjeća na nacističke ambicije, odnosno imperijalne ambicije bilo koje osvajačke sile registrovane na pergamentu zapamćene historije čovječanstva.
Ne vjerujem, kako je pamćenje naroda svijeta tako slabo, da bi mogli očekivati, da pored tolikih ožiljaka prošlosti, ostanu uljuljkani u zabludi, da ovaj puta na njih neće doći red u procesu zatiranja i preuzimanja.
Odveć sve asocira na slike, govore, ikonografiju, narative, propagandu, spinove i manipulaciju iz historijskih bilješki o počecima nacističke ambicije vladanja svijetom.
Taj nacistički narativ iz tridesetih godina prošlog stoljeća ovdje je dorađen, usavršen, propraćen silom sadržanom u djelovanju nevidljive “pete kolone”, koja kroz novac, medijski utjecaj, snagu javnog djelovanja i lobiranja jevrejskih zajednica diljem svijeta, blokiraju bilo kakav vid zvaničnog otpora, eliminišu i mijenjaju informacije dostupne javnosti, ucjenjuju i potkupljuju nositelje javnog mijenja, guše intelektualne slobode mišljenja i govora, udruživanja i suprotstavljanja jednoobraznoj slici dešavanja.
Ovome smo svjedočili u više navrata, gdje smo mogli vidjeti, kako taj lobi vješto, efikasno i brzo lomi slobodarski i revolucionarni duh jednog Žižeka, uništava američke Senatore, britanske parlamentarce i narodne zastupnike, devastira ugled i karijere velikih umjetnika, pisaca, intelektualaca, muzičara, glumaca, novinara, sportista, humanitarnih i kulturnih radnika, već nakon prvih naznaka protivljenja izraelskom pravu da izvrši genocid nad djecom i ženama, za sada, palestinskog dijela “niže vrste”.
Sa druge strane, mogli smo svjedočiti efikasnosti procesa žetoniranja mnogih europskih, američkih i svjetskih političara i lidera, koji su u poziciju utjecaja, moći, odlučivanja, došli isključivo, kao narodni delegati. Moćni jevrejski monetarni aparat izrastao na vjekovima kamatarenja, investiranja tuđeg novca i financijskog mešetarenja, iz digitalne podloge bez problema i ograničenja ubrizgava snažne ekonomske poticaje i motive na tržište, za njih jeftinih, narodnih demokratija.
Svjedoci smo toga, da je politička zbilja, koju nam se činilo da poznajemo i kontroliramo barem, kao masa, kao glasačka mašinerija, zapravo samo fliper aparat na kojem se igraju neki stvarni igrači, puleni lobija starijih od naše slike moderne civilizacije.
Njihova igra počinje ubacivanjem žetona, a završava kad oni hoće, kad im dosadi koristiti taj aparat, pa pređu na drugi. U njihovim je rukama čitava naša stvarnost, odnosno privid u koji vjerujemo.
Njihov projekat prevazilazi granice ljudskog postojanja, sežući u mitološko vrijeme, te se oni ne ograničavaju postojanjem pojedinca, njegovim vijekom, niti trenutnim efektima i posljedicama. Ta predanost tom mitološkom projektu, odraz je dubokog ubjeđenja i vjerovanja u “odabranost”, u misiju, u direktan sporazum između njih i Stvoritelja.
Na taj način je vjerski fanatizam i ekstremizam, protiv kojega se navodno Zapad bori decenijama, postao legitiman motiv, fundamentalni pokretač oblikovanja stvarnosti na globalnom nivou čovječanstva.
Sva nama poznata stvarnost, preko noći je zamijenjena novom zbiljom u kojoj je terorizam legitiman, ako ste moćni; vjerski fanatizam, ukoliko je hebrejski, poželjan; izgladnjivanje i granatiranje redova za hranu usklađeno sa konvencijama; genocid prihvatljiv uz obavezu da negirate njegovo sprovođenje; potkupljivanje demokratski izabranog političkog vodstva drugih država prečutno dopustivo, kad je bogato i izdašno; otimanje tuđih teritorija pod izgovorom nacionalnog interesa i zaštite od islamizma, više nego dobrodošlo; prijetnje državnicima i visokim međunarodnim službenicima tolerirane ako iza vas stoje USA; aparthejd, vjerska i rasna supremacija, mitologija i mitomanija o “odabranosti” i cjelokupno ludilo što narasta na takvim idejama veličine, odabranosti i misionarstva, kao i zločini koji iz njih decenijama proizlaze, opšte prihvaćeni i pozdravljeni, ako se možete pozvati na to da su vas Nijemci u prošlosti pokušali eliminisati u “konačnom rješenju” holokausta, odnosno da su vas uvijek svi mrzili, pa zato sad imate pravo da ubijate koga god hoćete, jer je sada sila na vašoj, iako na pogrešnoj strani historije.
Možda je ovo uspon Izraela, ali zasigurno je to uspon zla na međunarodnom planu, uspon mitološkog Armagedona i lako bi mogao na kraju postati uzrok pada mnogih, koji vjeruju da su nedodirljivi i da im nitko ništa ne može.
Sva nama poznata stvarnost se izmjenila ili nam je napokon i konačno, nakon decenija sljepila i zabluda, u nuždi postala jasna i vidljiva.
