Vodimo intervju sa Senadom Pajićem, direktorom New Nomads, Agencije za posredovanje u zapošljavanju, o problemima manjka radne snage u BiH, poteškoćama dovođenja strane radne snage, nesigurnostima, strahovima i nejasnoćama sa kojima se poslodavci susreću pri pokušaju da manjak radne snage nadoknade iz zemalja trećeg svijeta.
Dobar dan, kao prvo, odakle Vi u ovome poslu, s obzirom, da su privatni biroi za zapošljavanje neka vrsta novine kod nas?
Kao vojno lice, koji je čitav svoj radni vijek bio aktivan, u pokretu, na nekom zadatku, mirovina u koju sam otišao kao brigadir Oružanih snaga BiH, bila je za mene ogromno mentalno opterećenje, jer nisam nalazio smisla u tome da dangubim u može se reći još relativnoj snazi, te sam se počeo aktivno baviti lovom, pčelarstvom i voćarstvom, ali je sve to još uvijek bilo bez dostatnog izazova, na kakav sam se navikao cio moj život, pa sam se počeo baviti politikom, preuzimajući gradsku organizaciju Stranke penzionera Zenica. E tu sam pak vidio, da je ta politika ipak malo previše za mene i krenula je potraga za nekim drugim prostorom djelovanja, kako bi se osjećao produktivnim, korisnim i održao funkcionalnost.
Pošto sam se kretao među privrednicima, s obzirom da sam ratne godine proveo u Tešnju, primijetio sam kako je sve manje naše radne snage, jer mladost odlazi vani, te da počinju trpjeti preuzeti projekti jer poslovne organizacije nisu u stanju sa tim smanjenjem kvalitetne radne snage pratiti zahtjeve tržišta. Znao sam da vani postoje agencije koje se bave dovođenjem radne snage iz siromašnijih zemalja, te sam počeo istraživati, kako do tog posla i statusa doći kod nas.
Iskreno, licenca se dosta teško dobija. Morate proći mnoge provjere i zadovoljiti čitav niz preduvjeta, jer je to jedan segment državnih ovlasti, na koje vam država ustupa pravo. I tako, nakon 6 mjeseci, mogli smo se okušati.
Vi dakle pronalazite radnu snagu vani, koju isporučujete našem poslodavcu po narudžbi. Koji su najčešći profili zanimanja, koji se traže, koji su problemi sa kojima se susrećete u tom procesu i kakve su reakcije poslodavaca?
Uglavnom su to zanatlije raznih profila, jer danas, kod nas teško možete pronaći kvalifikovanog majstora za bilo koju manualnu djelatnost. Najviše se traže zidari, tesari, armirači, moleri, varioci, šoferi i tome slične profesije. Prošla je godina bila iznimno teško za provođenje procesa, jer su se i naše institucije tek počele susretati sa tom vrstom zahtjeva, te je trebalo vremena da se uhodaju, opuste u procesu donošenja odluka i preuzimanju rizika i odgovornosti, koji su im tada djelovali vjerojatno mnogo izazovniji jer su im bili dosta strani i novi, no u ovoj godinu je država poduzela ozbiljne korake u stvaranju jasnog reda, pojednostavljivanju procedura, te definiranju kriterija, što je uveliko olakšalo sam proces, jer se sad precizno i nedvojbeno znaju svi redoslijedi akcija, zahtjevi i kriteriji, koje se mora ispoštovati i slično. Mora se priznati da su institucije u kratkom roku uvele ozbiljne inovacije i pokazale veliku zrelost i spremnost da se odgovori na izazove nastale trendom uvoza radne snage.
Nesumnjivo, da je pored državnih službi uvođenju reda značajan doprinos dala i Međunarodna organizacija za radne migracije pri UN-u, koja se ozbiljno angažirala na postojećim problemima.
No i pored uvođenja reda u sam proces, ostaje ogroman prostor nesigurnosti, koji je posljedica čitavog niza nepredvidivih faktora, kao i nesigurnih dijelova jednadžbe, poput nepouzdanog izvora radne snage, neadekvatne selekcije i nedostatnih kompetencija i slično. Iznimno je teško pronaći pouzdane suradnike u zemljama podrijetla radnika, te smo tu morali uložiti velike resurse, a izgubili smo i dosta vremena dok smo to sve posložili. Najvažnije je dovesti kvalitetnog i motiviranog radnika, koji zna posao, ne pravi probleme i nema namjeru pobjeći ka EU. Tu se pravi značajna razlika između nas, registriranih i licenciranih agencija i onih agencija, firmi ili pojedinaca, koji to rade na crno, bez kontrole države. Vjerujte, da je država tome pristupila veoma ozbiljno i da su stvari itekako uređene kada su u pitanju registrirane agencije.
Mi smo posao razvijali postepeno, bez žurbe, temeljito razrađujući mrežu regrutiranja, selekcije i kontrole ne samo u toku dovođenja već i nakon što radnici počnu raditi u firmi naručiocu radne snage, te smo stekli ugled i rejting, koji za rezultata ima to da mi uopšte ne nudimo usluge, već nas firme kontaktiraju po preporuci zadovoljnih korisnika naših usluga.
Kažu da nam treba ogroman broj radnika, dok sa druge strane našu omladinu usisava radno tržište EU. Mislite li da će taj proces odlaska stagnirati? Da ćemo moći zadržati i vratiti našu kvalifikovanu radnu snagu?
Vjerujem da hoćemo. Jeftina radna snaga, koja dolazi iz siromašnih zemalja bi se trebala iskoristiti za unapređenje, rast i razvoj naše privrede, a to bi dovelo do mogućnosti za poboljšanje radnih uvjeta, prije svega prosječne i minimalne plate, a to je preduvjet za povratak domicilnih radnika. Kada se naši uvjeti rada približe, ne izjednače, već tek približe europskim i kada nam se stabiliziraju politički uvjeti u zemlji, vjerujem da će to ponukati našu omladinu da preispita svoje motive za život van BiH.
Hvala Vam gospodine Pajić. Nadamo se da ćete uskoro početi sa posredovanjem u zapošljavanju naših mladih iz inozemstva ovdje u BiH.
Hvala i Vama. MI se nadamo tom scenariju u skorijoj budućnosti. Sretno nam svima i da počnemo gledati od čega se živi, jer je to jedini lijek za ovo stanje u kojem se nalazimo.
