Naša sugovornica je Sabiha Husić, dugogodišnja rukovoditeljica neprofitne organizacije Medica Zenica, koja se bavi priužanjem psiho-socijalne i pravne pomoći, te ekonomskog osnaživanja preživjelim nasilja bilo koje vrste, a koja je primarno nastala kroz rad sa osobama koje su stradale u vremenu ratnih dešavanja devedesetih, sa akcentom na seksualnom zlostavljanju i silovanju.
Ona je doktorica društvenih nauka iz rodnih studija, Univerzitet u Sarajevu, magistrica u oblasti upravljanja državom i humanitarnim poslovima, sa svršenim matičnim studijem na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, te specijalizacijom u oblasti rada sa traumatiziranim osobama i psiho-socijalnog rješavanja konflikta. Certificirana je psihoterapeutkinja. Proglašena je Ženom svijeta za 2014. godinu. Gotovo dvje decenije vodi Medicu Zenica, u kojoj je angažirana preko tri decenije na svim nivoima.
- Decenijama ste angažirani na polju psihosocijalne pomoći ugroženim i povrijeđenim ženama, odnosno još od početka ratnih sukoba devedesetih. Čini se da problem nasilja nad ženama u ratovima samo doživi kulminaciju na ovim prostorima, dok je prisutan u nešto „tišem“ obliku, kao kontinuitet našeg kulturnog i društvenog naslijeđa. Gdje je, po Vama, uzrok tako lošem tretmanu i pozicioniranju žene u našem društvu?
Ratni period devedesetih godina donio je sa sobom ne samo razaranje infrastrukture, već i duboke emotivne i psihološke rane, posebno za žene. Tokom tog vremena, žene su često bile izložene različitim oblicima nasilja, uključujući silovanje i seksualno nasilje, a sa mnogobrojnim posljedicama na individualnom i društvenom nivou nose se i danas. Međutim, uprkos ovim traumatičnim iskustvima, žene su pokazale nevjerovatnu snagu i otpornost. Zahvaljujući radu feministkinja, aktivistica i nevladinih organizacija, žene su dobile podršku i zaštitu, ali i priliku da progovore o svojim teškim i bolnim iskustvima. Medica Zenica je specijalizirana nevladina organizacija koja u kontinuitetu više od 31 godinu pruža podršku ženama i djeci preživjelim nasilja ali radi i na podizanju svijesti o predrasudama i stereotipima koji se vezuju za žene, preživjele silovanje i seksualno nasilje ili nasilje u porodici i zajednici. Ipak, unatoč ovim naporima, patrijarhalne strukture društva i dalje predstavljaju prepreku u borbi protiv nasilja nad ženama. Diskriminacija i neravnopravnost prisutne su u mnogim segmentima društva, od porodičnih odnosa do radnog mjesta i društvenog djelovanja. Često se toleriše nasilje, što samo ohrabruje dalje zlostavljanje i potiskuje žene u tišinu. Žene neće odustati u svom radu, djelovanju i zalaganju za nultu toleranciju nasilja uprkos mnogobrojnim pritiscima u zajednici i šire u društvu.
- Sve smo češće svjedoci feminicida, kao i odveć blagih pravosudnih reakcija na takve stravične epiloge. Da li bi se stopa femicida smanjila rigoroznijim kaznama, kako za ženomorstvo tako i preventivno kroz strožije reakcije na „bezazlenije“ oblike nasilja? Je li moguća takva vrsta prevencije i šta bi ona po Vama podrazumijevala?
Prevencija femicida zahtijeva sveobuhvatni pristup koji uključuje edukaciju, osnaživanje žena, podršku zajednice i strožije zakonodavstvo. Rigoroznije kazne za počinioce femicida mogu poslati snažnu poruku da društvo ne toleriše nasilje, ali to nije dovoljno. Također je potrebno raditi na prevenciji nasilja prije nego što eskalira do tačke femicida.Neophodno je omogućiti resurse za implementaciju međunarodnih standarda poput Istanbulske konvencije koja ukazuje na sve spomenuto. Prevencija treba biti usmjerena na rano prepoznavanje i intervenisanje na uočeno nasilje nad ženama, kako bi se spriječilo da situacije eskaliraju do tačke kada je život žene u opasnosti ili kada se oduzme njen život, zato što je žena. To podrazumijeva pružanje edukacije o nasilju u partnerskim odnosima, promovisanje rodne ravnopravnosti i prevenciju nasilja u školama kao i na fakultetima kako formalang vida edukacije tako i podržavanje neformalnih kreativnih programa edukacije kako za žene tako i za mlade. Osim toga, ključno je osigurati efikasnu podršku preživjelim nasilje, uključujući brzu i efikasnu podršku i pristup sigurnim kućama, pravnou pomoći i psiho-socijalnu i ekonomsku podršku. Ženama treba omogućiti da se osjećaju sigurno i podržano kada odluče izaći iz nasilnih odnosa.Također, važno je raditi na promjeni kulture koja toleriše nasilje i podržava patrijarhalne norme.
- Smatrate li da društvo posvećuje dovoljno sistematske pozornosti nasilju nad ženama iuli svjedoćimo samo prividnom pojačavanju fokusa u trenutku aktuelnosti konkretnog slučaja sa smrtnim epilogom? Šta učiniti da se institucije ozbiljnije posvete ovom problemu i koje su prema Vama institucije ključne za taj proces? Gdje vidite vjerske institucije i sveštenstvo bilo koje provinijencije u tom procesu promjene kolektivne svijesti i odnosa spram žene?
Mislim da društvo često pokazuje reaktivniji pristup nasilju nad ženama, gdje se fokusira na problem samo kada u javnost iziđu slučajevi poput femicida, i to često napisani ili objavljeni na senzacijonalistčki način kako u tradicionalnim tako i u modernim medijima. To najbolje pokazuje slučaj femicida u Gradačcu. Međutim femicida je bilo i prije kao što se dešava i poslije Gradačca. Mnogi su dali obečanja da će se poduzeti mnoge mjere da se prevenira nasilje nad ženama, da će jačati resurse kao i da će odgovori nadležnih biti brži kako bi se prevenirao femicid. Međutim da bi to postala praksa neophodno je da ovo pitanje postane prioritet svakodnevno u politici, zakonodavstvu i praksi.
- Svjedoci smo toga da je naše društvo postavljeno na pogrešnim vrednosnim temeljima. Kod nas je bitno šta kaže i misli bilo koja „šuša“ bez ikakvih rezultata o ljudima, poput Vas na porimjer, koji ste iza sebe ostavili ozbiljan trag na društvenoj sceni ne samo u BiH već i regionu ali i svijetu. Poznato je da je Medica svojevremeno ugostila princezu Dijanu, a poslije i veliku Holivudsku zvijezdu Andželinu Džoli. Medica je kroz Vaš angažman i zalaganje kao rukovoditeljice ali i operativke, pomagaćice, menadžerice i djelatnice, dosegla status respektabilne organizacije , Vi ste personalno proglašeni Ženom svijeta za 2014. koju dodjeljuje američka organizacija “Women for Women International”, pa ipak vidomo kako se sve to lako relativizira, dovodi u pitanje, stavlja pod sumnju i medijski devalvira, sa nejasnim motivima. Kada će naše društvo početi cijeniti i uvažavati izvrsnost i da li ćemo ikada orijetirati naš vrednosni sustav prema učinku i djelovanju a ne prema obečanjima, ublehama i bajkama bez realizacije?
Na Vaše pitanje nije lahko dati odgovor, ali želim naglasiti da vi ovim pitanjem dotičete duboke i složene procese koji se tiču vrijednosti i prioriteta u društvu. Nažalost, često se čini da su u našem društvu površne stvari, poput slavnih imena ili trenutnih trendova, važnije od stvarnih dostignuća i doprinosa pojedinaca, posebno ako su ti pojedinci svojim radom, ustrajnošću i odricanjem postigli konkretne rezultate. Moje rezultate i postignuća je prvo prepoznao svijet, pa tek lokalna zajednica u kojoj svakodnevno radim, djelujem i živim. To ponekad zaboli ali treba gledati naprijed, ponosno, odgovorno i svjesno da vam znanja, vještine, radne navike, postignuća pa i ona najmanja ne može niko oduzeti. Ona ostaju i kada nas ne bude na ovom svijetu. Zato vrijedi raditi sve ovo što ja radim ali i mnogi drugi. To je za mene i temelj za stvaranje pravednijeg i prosperitetnijeg društva iako je ovaj put teže, treba ga izabrati. Na taj način vjerujem da je moguće postići promjene i da će društvo s vremenom prepoznati i cijeniti to a ako se to i ne desi vi, ja smo svjesni da smo dali sve od sebe što smo mogli.
- Kakvi su Vaši profesionalni ali i privatni planovi za narednu deceniju? Ima još dosta vremena do mirovine. Kako vidite svoje društveno djelovanje u narednom periodu?
Od dolaska u Zenicu 1993, godine do danas vjerovala sam da mali ali značajni i kontinuirani koraci mogu donijeti promjene. Danas poslije, više od tri decenije ja vidim potvrdu tog ubjeđenja. Tako ću nastaviti i u budućnosti kako u privatnom tako i poslovnom životu. Puno sam radila, svaki dan više od 10 sati i danas imam taj tempo ali mislim da je vrijeme zastaiti na kratko, okrenuti se, sumirati rezultate, uspjehe ili neuspjehe i dozvoliti sebi sporiji tempo ali ne stati ili odustati. Dakle nastavit ću raditi na promociji jednakosti, prava žena i zalaganju protiv svih oblika nasilja nad ženama. Nastavit ću pružati podršku i osnaživanje ženama. Tako ću nastaviti s dubokim i iskrenim uvjerenjem da ću i dalje doprinositi stvaranju pravednijeg i sigurnijeg okruženja posebno za žene i djecu.
I još nešto u privatnom životu želim odvojiti više vremena za sebe, ali i za svoju djecu, muža, porodične odnose, prijateljice i prijatelje. Kada ste u nekoj teškoj situaciji tek vidite blagodat njihove podrške jer oni su uvijek s vama i uz vas.
