Postoje četiri osnovna odgojna stila ili tipa roditeljstva koja obuhvaćaju kombinacije roditeljskog ponašanja u širokom rasponu situacija, stvarajući trajnu klimu odgoja djece.
Autoritativni stil odgoja
Prvi i najuspješniji stil roditeljstva je autoritativni stil koji podrazumijeva prihvaćanje djetetove osobnosti i njegovu uključenost u odgoj te prilagođene tehnike kontrole i primjereno omogućavanje autonomije djetetu. U pitanju su topli, brižni i osjetljivi roditelji, koji inzistiraju na zrelom ponašanju dajući djetetu dovoljno autonomije.
Roditelji koji upražnjavaju ova odgojni stil imaju realna očekivanja od djece te su stabilni u upravljanju raspoloženjem, samopoštovanjem i samokontrolom, ustrajni su u učenju novih strategija odgoja te su spremni na suradnju. Oni prihvaćaju dijete onakvo kakvo jest te potiču njegove snage i vrline, ali istovremeno ga uče prihvaćanju vlastitih slabosti.
Autoritarni stil odgoja
Ovakva vrsta odgoja podrazumijeva nisko prihvaćanje i slabu uključenost roditelja u djetetov odgoj. Fokus takvog odgoja je na prisilnoj kontroli i onemogućavanju autonomije. U pitanju su hladni i odbacujući roditelji koji su skloni omalovažavanju, vikanju i naređivanju, usmjereni na upotrebu sile i kazne, a njihova djeca su tjeskobna, nesretna, hostilna, prkosna i ovisna, te se zbog stalnog pritiska boje istraživati okolinu.
Permisivni stil odgoja
Permisivni stil odgoja temelji se na toplim i prihvatajućim roditeljima koji djeci daju previše autonomije s vrlo malo ili nimalo kontrole i nadzora nad njihovim ponašanjem. Nedovoljna uključenost, s previše ugađanja bez stvarne pažnje usmjerene na djetetove postupke, rezultira impulzivnom, neposlušnom, buntovnom, pre- zahtjevnom i ovisnom djecom. Nažalost, takva djeca ne ustraju u zadacima, te prebrzo odustaju i ne teže nikakvim postignućima.
Neangažirani stil odgoja
Ovaj stil odgoja odnosi se na kombinaciju niskog prihvaćanja i uključenosti roditelja u djetetovo odrastanje. Kontrole gotovo da ni nema, a u pitanju je opća indiferentnost prema davanju autonomije. Takvi roditelji su emocionalno distancirani, depresivni, tjeskobni i pod prevelikim stresom veći dio vremena, te zbog toga potpuno zanemaruju djecu i njihove potrebe što rezultira ometanjem svih aspekata razvoja.
