Svaki roditelj bi se mogao prepoznati u jednom od četiri navedena stila roditeljstva.
Autoritativni roditelji imaju pravila i posljedice za neželjena ponašanja, ali također uzimaju u obzir mišljenja svoje djece. Oni uzimaju u obzir osjećaje djece u provođenju pravila, a istovremeno daju do znanja da su ipak odrasli na kraju glavni. Ulažu puno vremena i energije u sprječavanje problema s ponašanjem prije nego što uopće nastanu, a to uspijevaju koristeći pozitivne strategije discipline za jačanje dobrog ponašanja (npr. pohvaljivanjem i nagrađivanjem dobrog ponašanja). Istraživanja su pokazala da djeca autoritativnih roditelja najčešće postaju odgovorni odrasli ljudi koji se osjećaju ugodno i slobodno u izražavanju vlastitog mišljenja.Svaki roditelj bi se mogao prepoznati u jednom od četiri navedena stila roditeljstva.
Autoritarni roditelji su poznati po rečenicama tipa „jer sam ja tako rekao“, a upravo takva vrsta komunikacije djetetu ne daje jasno do znanja zbog čega neka pravila postoje i koji se razlozi kriju iza određenih ponašanja. Manjak shvaćanja uzročno-posljedičnih obrazaca ponašanja djetetu ne dopušta uključenost u rješavanje problema i prepreka. Umjesto toga, roditelji donose pravila i provode posljedice bez ikakve mogućnosti postavljanja kompromisa i s malim obzirom na djetetovo mišljenje. Upravo zbog toga, djeca autoritarnih roditelja izložena su većem riziku od razvoja problema sa samopoštovanjem zato što njihova mišljenja nisu cijenjena. Također mogu postati neprijateljski ili agresivno nastrojena prema roditeljima. Umjesto da razmišljaju o svemu što ih čeka u budućnosti, više se usredotočuju na bijes kojega osjećaju prema svojim roditeljima. Budući da su autoritarni roditelji često jako strogi, njihova djeca mogu postati jako dobri lažljivci samo kako bi uspjela izbjeći kaznu.
Permisivni roditelji previše naglašavaju stav da će djeca uvijek biti djeca i da se ne treba previše truditi sprječavati ponašanja koja će se vjerojatno dogoditi. Ovo su roditelji koji stalno naglašavaju da s djecom treba prvenstveno biti prijatelj, bez ikakvih postavljanja granica ili pravila. To rezultira djecom koja ne cijene autoritet i pravila, a često imaju i zdravstvenih problema (npr. pretilost) zbog manjka realnih ograničenja u svrhu usvajanja dobrih i zdravih navika.
Neangažirani roditelji također ne postavljaju nikakva pravila, ali prvenstveno zbog nezainteresiranost i neuključenosti u odgoj djeteta. Ne posvećuju mnogo vremena ni energije zadovoljavanju dječjih osnovnih potreba. Međutim, neangažirani roditelji često nisu niti svjesni koliko zanemaruju vlastito dijete, a čini se da je to prvenstveno zbog određenih poteškoća s vlastitim mentalnim zdravljem ili svakodnevnim životnim stresorima. Nažalost, djeca ovakvih roditelja gotovo uvijek imaju poteškoća sa samopoštovanjem i depresijom, a u školi uglavnom imaju loše rezultate.
