Svjedoci smo neobičnog ponašanja rukovodioca visokoškolskih ustanova u Srbiji, koji u više slučajeva, odstupajući od akademskih sloboda, zabranjuju učešće svojih studenata i nastavnog osoblja u podršci studentskim protestima u Beogradu i Novom Sadu.
Takvi stavovi i na njima zasnovano djelovanje, snishodljivi su i konformistički model propale inteligencije, svedene na tavorenje i životarenje, bez smisla, povoda i egzistencijalnog argumenta, koji bi opravdavali bitak.
Kao i uvijek i kao u svemu, percepcija takvih primjera, daje nam osjećaj nadmoći, superiornosti i generalno više vrijednosti, kroz pogrešno tumačenje da je takav ljudski sunovrat, kakvom svjedočimo daleko od naše prirode i nas samih.

No ti primjeri akademske inflacije, koji sada u srpskom društvu bivaju očito brutalni i bolno surovi u komparaciji sa uzburkanim duhom promjene, čiji su nositelji studenti, đaci i njihovi životni i akademski učitelji, nisu daleko od naše akademske zbilje, samo su mnogo očitiji i vidljiviji zbog kontrasta manifestirane uzoritosti, koju donose demonstratori sa beogradskog i novo-sadskog asfalta. Nedostatak tog kontrasta sprečava nas da jasno vidimo u kakvim ponorima se naša akademska zajednica tek nalazi i u kojoj mjeri je njena priroda kompromitirana i korumpirana.
Djelić te univerzitetske propasti, pokušavao sam približiti kroz moje tekstove široj javnosti, upozoravajući na neprirodne obrasce i običaje, što su zaživjeli na našim institucijama visoke naobrazbe, na prisustvo nepotizma, korupcije, zloupotrebe položaja i funkcija, gomilanja moći u rukama uskog kruga uglavnom, u akademskom smislu riječi, nezaslužnih i nevalidnih persona, sklonih plagijatorstvu, malverzacijama, lažnom predstavljanju, falsifikovanju, ucjenama, podmićivanju i za akademski prostor neprimjerenoj trgovini.
Zbog tog mog pisanja i javnog iznošenja kritike trpio sam interne sankcije na Univerzitetu u Zenici, koje su vodile ka marginalizaciji, stigmatizaciji, nipodaštavanju i obezvrjeđivanju, isključivanju iz svih akademskih tokova, procesa odlučivanja, te kontinuiranog širenja negativne slike o meni kao nestabilnoj osobi, konfliktnoj, neuračunljivoj i problematičnoj, nestabilnoj i nepredvidivoj, bez adekvatnih znanja i kompetencija u struci i izvan nje, sa nedostatnim socijalnim vještinama i krajnje emocionalno nedozreloj.
Uz to su sporili moj doprinos na univerzitetu razvoju temeljne nauke, kojoj pripadam, odnosno psihologije i pored činjenice da sam gostovao u preko 100 tv i radio nastupa na temu mentalnog zdravlja, da sam napisao preko 100 tekstova sa društveno-socijalno-psihološkom tematikom, da sam učestvovao na više od 50 okruglih stolova, te deset godina uspješno vodio FB stranicu sa preko 65 000 pratitelja na kojoj sam pokušavao odgovoriti na najznačajnija pitanja o psihičkom zdravlju.
Pokušavali su mi u par situacija montirati raznorazne prijave etičkoj komisiji na UNZE, te me zastrašiti prijetnjama i pritiscima, a što je moj boravak na radnom mjestu učinilo krajnje napetim hodanjem po tankoj niti, ispunjenim oprezom i stalnim promišljanjem o tome gdje i kako bi mi mogli pokušati namjestiti neki “incident”.
Na sve to su me javno vrijeđali i šikanirali, nazivajući me pogrdnim imenima, ismijavajući mi se i tome slično. Kada sam počeo o tome pisati, ukazujući javnosti da se protiv mene radi mobing, onda su uslijedile disciplinske prijave, prvo od strane supruge prorektora za finansije, koji je uzgred najbliži suradnik rektora, zaslužan u dobroj mjeri za njegovu prvu kandidaturu, a zatim i disciplinska prijava od strane rektora.
Obje te disciplinske prijave je komisija, formirana da procjeni njihovu osnovanost, odbila uz obrazloženje, da se radi o slobodi govora i da je taj govor iznesen u javni prostor van konteksta radnog mjesta.
Međutim, rektorov pokušaj da me kazni i nauči pameti, tu nije stao.
Naime, sada me je rektor tužio u privatnoj građanskoj parnici za klevetu, pri čemu traži odštetu u visini od 5000 BAM, pri čemu ga zastupa advokat Oruč Esad, inače advokat gospođe Izetbegović, dakle vjerovatno ne samo veoma dobar, već zasigurno i veoma skup advokat.
Ovdje dole su linkovi na ta dva teksta za koja me rektor tereti:
Pri tome taj isti rektor je našao za shodno da tereti mene za klevetu, koji sam samo prenio dio onoga što su za njega ustvrdili ranije drugi mediji, a na koje sam se ja oslanjao mimo mog vlastitog iskustva sa tim istim rektorom i njegovim suradnicima, kao direktni uposlenik.
Evo samo neki od linkova na kojima su tekstovi o rektoru Jusufu Durakovicu u kontekstu svega onoga sto sam ja kasnije spomenuo u kolumnama uz moj lični osvrt na mobing koji prolazim kao uposlenik. Protiv njega je čak i Drustvo Novinara BiH uputilo protestnu notu u vezi neprimjerenog odnošenja spram novinara (link u nastavku).
https://visoko.ba/otkrivamo-za-ciji-interes-je-rektor-unze-prof-dr-jusuf-durakovic-putovao-u-rusiju/
https://abrasmedia.info/ko-je-rektor-koji-potpisuje-sporazum-o-saradnji-sa-kompanijom-eastern-mining/
https://www.fokus.ba/vijesti/bih/krece-postupak-o-zakonitosti-izbora-rektora-univerziteta-u-zenici-jusufa-durakovica/
https://bhnovinari.ba/bs/2024/03/13/bh-novinari-javni-protest-rektoru-univerziteta-u-zenici/
https://raport.ba/kako-je-privatna-kompanija-rektora-unze-dobila-poslovni-prostor-na-fakultetu/
https://faktor.ba/bosna-i-hercegovina/aktuelno/inspekcija-nalozila-ponistenje-reizbora-rektora-univerziteta-u-zenici-jusufa-durakovica/202619
https://www.klix.ba/vijesti/bih/kantonalni-sud-odbio-zalbu-univerziteta-u-zenici-sta-slijedi-nakon-spornog-izbora-rektora/250116054
https://chronos.ba/zenicani-pustaju-u-rad-pogon-u-rusiji/
https://vareskivijestnik.ba/kantonalni-sud-odbio-zalbu-univerziteta-u-zenici-koje-su-opcije-nakon-spornog-izbora-rektora/
https://ekran.ba/?p=8952
https://www.nezavisne.com/novosti/bih/Zenica-Smijenjeno-sest-ministara-SDA-u-vladi-ZDK/143856
https://ekran.ba/?p=8948
https://magazinplus.eu/miralem-galijasevic-izabran-za-predsjednika-sda-zdk-a/
https://depo.ba/clanak/18391/vrijeme-je-da-otvorimo-novu-stranicu-i-stabiliziramo-stanje-u-bih
Očito, kako rektoru ne smeta to što se piše o njemu, već mu smeta moj neposluh, kao uposlenika, koji, prema njegovoj percepciji svijeta, ne bi smio imati svoj stav niti mišljenje, te bi trebao ljubiti “gazdine” stope, a on sebe, očito doživljava ne kao “jednakog među jednakima”, već kao “Big Boss-a”.
Naš rektor je dakle očito i bez ikakve sumnje autokrata koji ne dozvoljava slobodu mišljenja a pogotovo ne slobodu govora svojim kolegama, za koje smatra da su mu podređeni.
Vrhunac ovog srozavanja akademske zajednice i institucije rektora odnosi se na sam naslov. Naime, taj naš vrli rektor, koji pod akademskim slobodama smatra samo one zaštitne mehanizme, koji njemu i njegovim pajdašima daju odriješene ruke, da rade šta hoće i kako hoće, a da ne polažu račun ni za šta, pored mene kao autora tekstova, koji su njemu sporni, jer kritikuju način njegovog rukovođenja, tužio je preko iste advokatske kuće, i moga sina, koji je urednik portala na kojem su objavljeni sporni tekstovi.
Pri tome se nije obazirao na to da na portalu stoji napomena kako autorovi stavovi i iznesena mišljenja ne odražavaju stav portala i da su isključivo autorova. Iako dakle zna da nema nikakvog osnova za tužbu protiv moga sina, on ga tereti, kako bi meni, kao roditelju napakostio, izlažući momka od 21 godinu neugodnostima suđenja i ostavljajući mu trajnu traumu u životu, jer ga je njegov rektor kao studenta UNZE tužio za klevetu protiv rektora.
Normalna osoba nikada ne bi u sukob sa nekim uvlačila njegovu obitelj, a to evo naš rektor beskompromisno i beskrupulozno čini. Normalan rektor nikada ni u ludilu ne bi podigao tužbu, takvog privatnog tipa, protiv studenta svoga univerziteta, čak i kada bi taj student nešto bio kriv.
Zašto to normalan rektor nikada ne bi učinio?
Zato, što se nakon što to učini rektor kontra studenta, treba zapitati sa pravom, da li se taj student u budućnosti može nadati pravednom tretmanu na ispitima i uopšte u toku studija. Taj moj sin je trenutno druga godina Softver inžinjeringa na UNZE, te se iz studentske dokumentacije može vidjeti kako je prvu godinu očistio već u junu, što je pokazatelj toga da se radi o izuzetno odgovornom i krajnje uspješnom studentu.
Eto to vam je dragi moji čitatelji taj naš divni, dobri, čestiti rektor, perjanica akademske zajednice, kojeg kako on kaže, ni krivog ni dužnog ruši njegova SDA, nakon što mu je dala mjesto ministra kantona, mjesto u raznim upravnim i nadzornim odborima i prolaz na raznim tenderima za njegovu firmu, koju je više od decenije držao na fakultetu, na kojem radi kao profesor, te je sa nastave, nema smisla ni zdravog razuma vjerovati drugačije, u pauzama između predavanja vodio poslovanje svog sada već milionskog čeda.
Pitam se samo, kako je moguće da na ovu informaciju o vođenju firme na radnom mjestu profesora na UNZE, nije predmet krivične istrage našeg tužilaštva. Pitam se da li je možda tačno to da su neki tužioci i sudije dobili časove i izbore na UNZE, pa stoga nema potrebe za poštivanjem zakona na toj akademskoj instituciji. Da li zbog tog među profesorima samo šapatom spominjanog pogodovanja, rektor može reći, kako ne priznaje odluku suda, koji je poništio njegov izbor?
Puno “da li” na koje niko nije dužan dati odgovor. Puno nijemih usta i još više zatvorenih očiju i zapušenih ušiju, dok se urušava sve za šta su hiljade ljudi dali živote, krv, meso, kosti, pamet, najmilije.
Dokle god odgovornost budu određivali novac i utjecaj, a ne pravo i zakon, dokle god kriterij bude podobnost a ne kompetencija i doprinos, moral i karakter, ljudska čestitost, ne ma nama na zelenu granu. Hajde što nema nama, al zar ćemo pustiti i da nam djecu taru.