Kontinuirano se susrećemo sa izjavama o tome kako se nisu stvorili preduvjeti za provedbu naloga o privođenju i aktiviranju mjere pritvora za Dodika, Stevandića i druge.
Radi se o operaciji visokog rizika, ne samo po bezbjednost i život službenika, koji bi trebali sprovesti hapšenje, već prijetnju i po bezbjednost i život i lica, koja trebaju biti privedena, ali i visoki rizik po bezbjednost i mir u Bosni i Hercegovini, kao i regionu.
E pa da vidimo, šta kaže zdravi razum.
Postoji visoki rizik po bezbjednost i život službenika, koji bi trebali sprovesti operaciju privođenja, ali taj rizik se znatno smanjuje činjenicom, da pružanje otpora pri hapšenju Dodika i ostalih, ozbiljno povećava šanse da njihovi životi budu ugroženi, a što je njima zasigurno apsolutno neprihvatljivo, jer svi moćnici svoj život cijene beskonačno mnogo puta više nego što je slučaj sa običnim pojedincima, tako da nije za očekivati da Dodik naredi puškaranje u kojem bi mogao dobiti metak, umjesto da se lijepo preda i suoči sa procesom pokrenutim protiv njega, ili pobjegne u Rusiju.
Postoji, naravno, rizik za narušavanje bezbjednosti i mira u BiH, ali se teško taj mir može narušiti a da ne dođe do eskalacije na cijeli region, a što ne bi nikako dozvolili niti Hrvatska, kojoj je neprihvatljivo da joj se nadomak Zagreba nađe Velika Srbija, niti to može dozvoliti Srbija, okružena neprijateljima, što jedva čekaju da je rasparćaju, počevši od “kvazi prijateljske” Mađarske, pa nadalje, a valjda je svakome jasno da bi u tom sukobu i Kosovo vidjelo svoju priliku, za konačnim rješenjem.
Situacija u kojoj bi se narušio mir u BiH bez miješanja Srbije i Hrvatske u eventualni unutarnji sukob, dovela bi u roku od 10 dana do preuzimanja kontrole nad gotovo cijelom teritorijom BiH od strane Bošnjaka, tako da nije za očekivati da se takav sukob zadrži u granicama BiH, jer takav ishod nije prihvatljiv niti EU niti susjedima, jer EU Bošnjake očito posmatra isključivo, kao muslimansku prijetnju i potencijalne teroriste, dok Hrvatska i Srbija ne bi mogli mirno čekati ishod takvog sukoba u kojem se u nepovoljnom položaju nalazi dio njihovog nacionalnog korpusa.
Da li je Europa svjesno ili ne, postupala nezainteresirano čitave tri decenije po pitanju disfunkcionalnosti države koju je sa USA stvorila u Dejtonu, te da li su bili svjesni toga, da takav odnos prema Bošnjacima, vodi ka kontinuiranoj radikalizaciji stanovništva, koje je pretrpjelo ogromnu žrtvu u ratu devedesetih, jer su bili onemogućeni zabranom uvoza oružja, da brane golu egzistenciju, dok je Svijet mirno gledao klanja, silovanja i iživljavanja najgore vrste nad mahom nenaoružanim stanovništvom.
Taj odnos EU i USA, koji je ne samo stvorio nenormalno, šizofreno državno uređenje i primitivni ustav, kakve niti jedna od država niti nacija ne bi trpjele na svojoj teritoriji, već je vrlo efikasno svezao ruke institucijama države da se brani.
Takav odnos EU i USA, bio je neizgovoreno obećanje Bošnjacima da će ponovno doživjeti genocid još širih razmjera.
To obećanje je čuo svaki građanin BiH bošnjačke nacionalnosti, bez obzira na to koje orijentacije bio. Toga su svjesni i građanski i vjerski i kozmopolitski i nacionalistički orijentirani Bošnjaci, pa ne treba čuditi to da je ogroman broj građana sve ove godine izvjesnom smatrao mogućnost izbijanja novog sukoba, te je radio na podizanju stepena unutar- grupne kohezije nacionalanog korpusa kroz vjerski identitet, koji im je jedini preostao, s obzirom da je Europa očito odbila da nam prizna identitet europejaca, koji gajimo stotinama godina.
Sutra će, ta ista EU i te iste USA reći, kako su to neke radikalne skupine, potencijalni teroristi, zanemarujući činjenicu, da su ih svojim odnosom radikalizirali, odbijajući ih prihvatiti kao ono što su prije toga bili: europski muslimani, meki, fleksibilni, napredni, otvoreni, tolerantni, dobri susjedi i još bolji partneri.
Postat ćemo radikalisti u svim njihovim narativima, jer smo spremni sami sebi klanjati dženazu, te izmireni sa smrću braniti svoj dom i svoje voljene. Govorit će da smo radikali, jer ćemo raznositi sebe i svoje obitelji bombama, da ne bi živi pali u ruke koljačima ni mi ni naši najmiliji.
Reći će da smo radikali, jer smo jedni druge tri decenije opominjali i učili da je bolje umrijeti od svoje ruke, nego biti mučen, silovan, živ spaljen ili zaklan kao životinja. Onaj ko misli da na taj način razmišlja samo onih vidljivih 20.000 bradonja, taj ne razumije dubinu i težinu traume, što se urezala u naše kolektivno sjećanje.
Kad god razmišljam o tome da bi se mogao desiti ponovno rat, nije me strah smrti, ni moje niti mojih najmilijih, već me samo strah toga da neko od nas ne padne živ u ruke neprijatelja i kako je zbog toga važnije od puške, imati bombu, a ja nisam niti radikal, niti nacionalista niti islamista, već intelektualac, kosmopolita i pacifista.
Treba se zapitati, jesu li možda EU i USA namjerno radili na tome da nas radikaliziraju, čineći sve da obezbijede argumente onima koji su tvrdili sve ove decenije, kako smo tako loš međunarodni tretman imali samo zbog enormne islamofobije, koja je označila prethodnih pola stoljeća.
Ovo je posljednji test, krajnja kušnja pred koju je stavljena EU na pitanju Bosne.
Niti jedna država na svijetu, sebi ne može dozvoliti taj luksuz, da nije u stanju sprovesti odluke i presude svojih institucija, pogotovo one, koje se odnose na pojedinca ili skupine udruženih pojedinaca.
Bezbroj puta smo se svi u ovoj nesretnoj zemlji pitali, zašto su nama ta EU i USA montirale državu na kakvu nikada niko normalan ne bi svojevoljno pristao, te zašto puštaju da crkavamo tri decenije u agoniji apsolutne besperspektivnosti, koja je direktna posljedica nenormalnog državnog ustroja nametnutog Dejtonu.
Evo i sada se pitamo, zar niti jedna tako važna i velika država, kao što su to USA, nije spremna da prizna odgovornost za ovo sranje koje živimo tri decenije, jer smo vjerovali u njenu dobronamjernost i širinu, pa da nam vrati normalnu, građansku državu, ili je jedino rješenje koje oni vide u tome, da se nas Bošnjake proglasi nekakvim radikalima i onda poput stanovnika Gaze, zbriše sa mape postojanja.
Predsjednik USA, Donald Trump je od početka svog novog mandata zauzeo stav, da će cijeniti i poštovati samo one, koji su u stanju da se izbore za sebe. Čini mi se da to podrazumijeva državu, koja je u stanju da sama sprovodi svoje odluke, presude i naloge i da uhapsi one koji protiv te države rade.
