Kada koristimo termin ovisnost onda mislimo najjednostavnije da je to nešto bez čega ne možemo. Ovisnost može da bude fizička i psihička.
PIŠE: MELIHA BRDAREVIĆ
Puno teže su psihološke ovisnosti i mogu biti povezane sa konzumiranjem psiho-aktivnih supstanci, alkohola, cigareta, kocke, nargile itd. Sa druge strane to mogu biti i emocionalne i socijalne ovisnosti.
Veliki procenat mladih danas ima upravo problem sa emocionalnom i socijalnom inteligencijom, gdje ne začuđuje činjenica da mladi ovisička ponašanja počinju razvijati već u osnovnoj školi. Dobna granica je sve niža, pa sa cigaretama mladi počinju eksperimentisati već u šestom razredu.
Roditelji boreći se za egzistenciju često misle da provode kvalitetno vrijeme sa svojom djecom. Kada je riječ o našoj djeci uglavnom smo subjektivni, te ne začuđuje podatak da su roditelji oni koji uglavnom posljednji saznaju da dijete ima problem. Nerjetko čujemo rečenicu „ Ja sam svaki dan sa svojim djetetom“. Da li je to dovoljno i šta zapravo znači? Ako smo prisutni u kući ne znači da je to dovoljno za dijete. Moramo si postaviti pitanje kakva je naša interakcija i komunikacija sa djetetom? Da li smo proveli minimalno dva sata u zajedničkim aktivnostima sa djetetom, da li imamo vrijeme za zajednički ručak, razgovor i da li nam naše dijete može reć-i sve svoje probleme? Mnogi brakovi danas prolazi kroz razna iskušenja, bilo da se radi o tome da se brakovi održavaju zbog djece, poslovno ili dogovorno, o čemu govore relevantni podaci Centara za mentalno zdravlje i Centara za socijalni rad.
Mladi u doba puberteta i adolescencije prolaze kroz dva burna psihološka razdoblja kada i najčešće nastaje problem. Ne znajući kako da se nose sa hormonalnim promjenama u pubertetu, kao i psihološkim u doba adolescencije, kako bi si olakšali počinju eksperimentisati sa raznim sredstvima ovisnosti. To možemo zahvaliti počastima modernog doba, gdje im je sve dostupno a ponekad i dozvoljeno. Zato je važno da već u od najranijeg djetinjstva učimo djecu pozitivnim modelima ponašanja i kako da se nose sa stresom.
Već u osnovnoj školi mladi su probali cigarete, alkohol, nargilu, snus, pa čak i marihuanu a pojedini i stimulans. Zabrinjavajući je podatak, o kojem struka govori, da sve veći procenat mladih isproba neku od igara na sreću, a dosta je i onih koji kockaju online.
Ovisnost je recidivirajuća bolest, pa je jako važno da se na vrijeme prevenira i suzbije.
Često smo u zabludi da je škola ta koja odgaja naše dijete, a nerIjetko tražimo krivce za probleme sa kojima se naša djeca suočavaju. Kritikujući školu i nastavno osoblje pred djecom ograničavamo dijete da su to mjesto i osobe kojima se dijete može obratiti za pomoć.
Vrijeme je da krenemo od sebe. Postavimo sebi pitanje koliko smo dostupni našoj djeci, koliko kvalitetnog vremena provedemo sa njima, da li znamo sa kime se naša djeca druže. Razvijanje pozitivnih vještina kod djeteta, usmjeravanje djeteta a da ga pri tom ne opteretimo i ne očekujemo previše pomaže da se dijete razvije u zdravu i zrelu lIčnost. Preveniranje eksperimentiranja i konzumiranja navedenih supstanci podrazumijeva razvoj emocionalne i socijalne inteligencije kod djeteta. Važno je sa djetetom otvoreno govoriti o problemima koji se dešavaju u školi, porodici, sa prijateljima. Dijete moramo naučiti i pustiti da unutrašnje ali i eksterne konflikte razrješava samo, kako bi ojačalo i moglo da se nosi sa svakodnevnicom bez potrebe za bježanjem u imaginarni svijet, zvani ovisnost. Postavlja se pitanje da li su danas roditelji pre-zaštitnički postavljeni prema svojoj djeci, pa imamo sve više mladih koji iskazuju elemente depresije i anksioznosti, te se ne mogu nositi ni sa najprostijim životnim izazovima. Svakako tu veliku ulogu igra i genetika kao i modeli ponašanja koje djeca vide i prepisuju od roditelja. Tako i sami konzumiramo alkohol i cigarete pred djetetom a zatim očekujemo da oni to sutra ne rade. Djeca bježe u svijet ovisnosti kako bi pobjegli od sebe samih, emocija sa kojima ne mogu i ne znaju da se nose, kako bi pobjegli od roditelja ili im prkosili i kako bi pobjegli od svakodnevnice. Pomozimo djeci da nauče da vole i poštuju sebe, ne postavljajmo im nerealne i prevelike ciljeve, ne zauzimajmo se za njih za ono što sami mogu da riješe, manje govorimo o lošim a više o pozitivnim ponašanjima kako bi smo spasili našu djecu od bolesti zvane OVISNOST.
