Rastuća militarizacija Balkana, naročito težnja Srbije za nabavkom napredne tehnologije kao što je turski dron Bayraktar, otvara niz pitanja koja direktno utiču na sigurnost i stabilnost regije. Srbija, suočena s više neuspješnih pokušaja da kupi ovaj sofisticirani dron, bila je primorana da se okrene kineskim dronovima CH-95, koji iako pripadaju istoj kategoriji, zaostaju po borbenim performansama. Ovaj potez Srbije nije samo odraz njene želje za vojnom moći, već i znak nesigurnosti u pogledu vojne ravnoteže u regiji, jer su njeni susjedi, poput Albanije i Kosova, već nabavili Bayraktar TB2.
Geopolitičke implikacije ovih nabavki su dalekosežne. Nabavka kineskih dronova ne zadovoljava u potpunosti vojne ambicije Beograda, koji se sada okreće Turskoj s ciljem da barem tehnološki napreduje kroz vojnu saradnju. No, ovdje se postavlja pitanje – da li je Srbija, u svom nastojanju da dostigne nivo vojne opremljenosti svojih susjeda, svjesna posljedica koje ovakve odluke donose?
Na primjer, vojna saradnja Srbije i Turske dolazi u trenutku kada je turski uticaj na Kosovu, posebno kroz KFOR misiju, izuzetno snažan. Turska već godinama podržava Kosovo ne samo politički, već i kroz vojnu opremu, što dodatno otežava Beogradu usklađivanje svojih vojnih aspiracija s realnošću na terenu. Ovaj kontekst jasno pokazuje da Srbija nije u poziciji da osigura vojni balans u regiji, uprkos svim naporima.
Istovremeno, potezi Srbije prema energetskoj saradnji s državama koje joj prodaju vojnu opremu otkrivaju širu strategiju – Srbija koristi ekonomske dogovore i energetske sporazume kako bi nadoknadila svoje finansijske slabosti u vojnoj industriji. Ovi tzv. “barter” poslovi, gdje Srbija vrlo često preplaćuje kupljenu opremu kroz dodatne energetske sporazume, nisu održivi na dugi rok. Naime, dok druge države profitiraju ekonomski, Srbija ostaje s tehnološkim napretkom koji nije dovoljno da značajno promijeni odnos snaga u regiji.
Bosna i Hercegovina mora pažljivo posmatrati ove događaje. Iako se Srbija trudi da modernizuje svoju vojsku, naša zemlja ne smije zanemariti važnost diplomacije i regionalne saradnje. Dok naši susjedi investiraju u vojnu tehnologiju, BiH treba da jača svoju poziciju kroz saradnju s međunarodnim partnerima i unaprjeđenje sopstvenih kapaciteta.
Geopolitička situacija na Balkanu nikada nije bila jednostavna, ali ovi događaji jasno pokazuju da utrka u naoružanju nije uvijek najbolji odgovor. Umjesto da se prepustimo vojnoj eskalaciji, moramo tražiti načine da ojačamo sigurnosne i političke odnose, jer stabilnost u regiji ovisi o mudrim odlukama, a ne o količini vojne opreme.
