Pošto šute svi mediji o progonu i pozivima na linč, koje pokreće Islamska zajednica protiv mene već danima, preko svojih hodža, muftija i ponajviše njihovih žena, amnestira me ta tišina, da svoj
Slušam stalno jednu te istu šuplju besjedu, kako treba biti korektan u nastupima, odmjeren, upotrebljavati pristojan vokabular, ne prelaziti granicu, pružati otpor mirno, dostojanstveno, ne spuštajući se u kaljužu iz koje napadaju
Nađe se uvijek, papak vrli Što gleda do vatre da bude prvi Stihoklepac sa mahalskog ćoška Što živi na račun narodnog troška Spreman da svjetlo naziva mrakom A kurvanjska posla, uspješnim brakom
Ima ona pjesma od Džonija, Odlazak u noć, koja pjeva o praznini i plitkosti ljudskih osjećaja, a još više o igri kojom se iste opravdavaju i prekrivaju lažima i racionalizacijama, kako bi
Vrijeme je ovo u kojem su važnije sitne razlike među nama, koji pokušavamo spasiti društvo i državu, nego krupne razlike između onih što je ruše. Vidimo to na svakom medijskom ćošku, svjedočimo
Gotovo svaki totalitarizam ulazi na mala vratanca, “uniđe otpozadi”, što bi mudri koronaši rekli. Totalitarni sistemi se rađaju na marginama društvenih zbivanja, ugrožavajući najprije prava onih, koji su nam iz nekog razloga
Okreni se narode moj oko sebe! Ne slušaj moje laži, već pogledaj, osvrni se, pa mi reci, šta su to oni za trideset godina osim svojih vila, benzinskih pumpi, privatnih fakulteta i
Milorad Dodik je svoju političku karijeru otpočeo pred rat, kao reformista u redovima Ante Markovića, te rat proveo umjereno, bez ekscesa, bez izraženog nacionalnog divljanja i ratno- huškačke retorike. Nakon rata nastavio
Država je ovo, koju najviše ruše oni, koji bi trebalo da je čuvaju i brane i to tako traje evo već više od tri decenije. Među tim rušiteljima, najozbiljniji su oni, koji
Spahin stih Na WhatsApp je stigla nova pjesma, bosanske duše, sa čeških ulica, ko dlan beskućnika, prepun čežnje, prazan zagrljaj, ruke što hvataju sjene, snovi pod nogama žene, jauk, uz zvuk gitare,
Kada bi vidjeli fotografiju na kojoj mladi rabin grli djevojku sa amblemom svastike na ramenu, teško da bi to nazvali činom međunacionalne tolerancije, kulture približavanja, uspostave dijaloga i priželjkivanog nadrastanja prošlosti. (ne)Čovjek