Zamislite da igrate trkačku igru kao što je Mario Kart, koristeći samo svoj mozak da izvršite složenu seriju okreta u krugu. Ovo nije fantazija o video igrici, već pravi program koji su inženjeri sa Univerziteta Teksas u Austinu kreirali kao dio istraživanja sučelja mozak-računalo kako bi pomogli u poboljšanju života osoba s motoričkim invaliditetom. Što je još važnije, istraživači su ugradili mogućnosti mašinskog učenja sa svojim interfejsom mozak-kompjuter, čineći ga rešenjem za sve.
Tipično, ovi uređaji zahtijevaju opsežnu kalibraciju za svakog korisnika – svaki mozak je drugačiji, i za zdrave i za onesposobljene korisnike – i to je bila velika prepreka za usvajanje u mainstream. Ovo novo rješenje može brzo razumjeti potrebe pojedinačnog subjekta i samostalno se kalibrirati kroz ponavljanje. To znači da više pacijenata može koristiti uređaj bez potrebe da ga podešavaju prema pojedincu.
Subjekti nose kapu punu elektroda koja je povezana sa računarom. Elektrode prikupljaju podatke mjerenjem električnih signala iz mozga, a dekoder interpretira te informacije i prevodi ih u akciju igre. Ovaj rad pomaže korisnicima da usmjere i ojačaju njihovu neuralnu plastičnost, sposobnost mozga da se mijenja, raste i reorganizira tokom vremena. Ovi eksperimenti su dizajnirani da poboljšaju funkciju mozga za pacijente i koriste uređaje kojima upravljaju sučelje mozak-računalo kako bi im olakšali život.
Istraživači su ovaj rad nazvali temeljnim, jer postavlja pozornicu za daljnje inovacije interfejsa između mozga i računara. U ovom projektu je korišteno 18 ispitanika bez motoričkih oštećenja. Na kraju, dok nastavljaju ovim putem, testirat će ovo na ljudima s motoričkim oštećenjima kako bi ga primijenili na veće grupe u kliničkim okruženjima.
Istraživački tim paralelno nastavlja raditi na invalidskim kolicima koja korisnici mogu voziti pomoću interfejsa mozak-računar.
