Autizam je složen neurobiološki razvojni poremećaj. Vrlo je složen poremećaj zbog svog nastanka i manifestacije. Karakteriziran je poteškoćama u socijalnim, jezičkim, komunikacijskim vještinama, vještinama učenja i motorici.
Poremećaj se javlja u periodu kada dijete postaje svjesno svoje okoline i samog sebe. Stanje je koje se javlja u ranom djetinjstvu, a traje cijeli život, odnosno nije “izlječivo” jer nije bolest.
Broj djece s dijagnozom autizma je u stalnom porastu. Definicija autizma se znatno proširila, tako da danas autizmom često nazivamo i stanja koja ranije nisu bila dijagnosticirana kao autizam.
Pojam autizam u psihijatriju uvodi Eugen Bleuler 1911. godine, a autistični poremećaj prvi opisuje američki psihijatar Leo Kanner 1943. i naziva ga infantilnim autizmom (zbog simptoma i dobi u kojoj se pojavljuje).
Devedesetih godina prošlog stoljeća smatralo se kako je autizam poremećaj kojeg uzrokuju emotivne smetnje cijele porodice. U doslovnom prijevodu bi to značilo da dijete nije steklo nikakvu socijalnu interakciju ili se povuklo “u sebe” (granice svijeta koje je samo kreiralo koje do dana današnjeg nisu poznate niti znanstvenicima koji su cijeli svoj rad posvetili istraživanju autizma) prije nego je nastala bilo kakva socijalna interakcija.
Poremećaj iz autističnog spektra zahvaća gotovo sve psihičke funkcije.
Autizam je stanje u kojem dijete ne može razviti normalno socijalno ponašanje, ponaša se drugačije, kompulzivno, ritualno i obično ne uspijeva razviti normalnu inteligenciju. Autizam nije snižene intelektualne funkcije, te se razlikuje od oštećenja mozga, ali i to mogu biti dodatni poremećaji kod djece uz autizam.
Autizam kod djece se može prepoznati već od prve godine života jer se već tada pojavljuju simptomi autizma. Uvijek se prepoznaje do treće godine, osim ukoliko se znakovi potpuno ignorišu. Češće se pojavljuje kod dječaka nego kod djevojčica. Kod poremećaja autističnog spektra postoje unutarnje kočnice koje otežavaju uspostavljanje socijalne interakcije. Djeca s autizmom čuju, vide i osjećaju, ali sve te podražaje ne mogu uspostaviti u smislenu cjelinu zbog čega se povlače u svoj svijet i tako imaju još veće poteškoće u izražavanju osjećaja i želja.
Jako je teško utvrditi da li dijete ima autizam, jer se mnoga djeca bez autizma ponašaju isto kao i djeca sa autizmom. Zbog toga, autizam se ne dijagnostikuje prije 4. godine. Mada neki stručnjaci tvrde da se on može sa priličnom sigurnošću potvrditi već oko 2. godine. Mnogi roditelji primjete rane znakove autizma i prije nego što dijete napuni godinu dana.
Svakako je bolje da se autizam što ranije otkrije, i što prije počne sa tretmanom.
Autizam se odnosi na širok raspon simptoma i ozbiljnosti. Svako dijete je posebno i specifično, te se stoga ne može odrediti tačna dob prepoznavanja prvih znakova autizma. Međutim, najčešće se prepoznaje već u ranom djetinjstvu – između 2. i 3. godine života, a ponekad i ranije.
Neka djeca pokazuju prve znakove autizma već u ranom djetinjstvu, poput izbjegavanja kontakata očiju, neodazivanja na vlastito ime ili ravnodušnosti prema roditeljima, dok se druga djeca razvijaju normalno nekoliko mjeseci ili godina života, bez pokazivanja simptoma autizma, a potom postanu naglo povučena, agresivna ili šutljiva.
Simptomi autizma se razlikuju od djeteta do djeteta i ne moraju sva djeca koja imaju autizam pokazivati sve znakove.
Također, mnoga djeca koja nemaju autizam mogu pokazivati nekoliko znakova autizma stoga je stručna procjena od iznimne važnosti. Glavni simptomi autizma očituju se u ponašanju, komunikaciji i socijalizaciji.
Autizam je poremećaj koji traje cijeli život i ne može se izliječiti, ali sa adekvatnom terapijom značajno se povećava funkcionalnost i produktivnost pojedinca, te se podiže kvaliteta života na veću razinu.
SIMPTOMI AUTIZMA
Djeca s autizmom imaju mnogo različitih simptoma. Težina simptoma varira. Međutim, različiti simptomi uvijek uključuju dvije stvari:
Problemi u komunikaciji i interakciji s ljudima;
Neobično, ponavljajuće ponašanje, interesi ili aktivnosti;
RANI ZNACI AUTIZMA KOD DjECE MLAĐE OD 12 MJESECI
1. Ne mazi se;
2. Ne ostvaruje kontakt očima:
3. Ne smije se, i kada vas gleda kao da gleda kroz vas;
4. Ne reaguje uvijek na zvukove;
5. Ne odaziva se na svoje ime;
6. Ne okreće se da čuje odakle dopire neki zvuk, ne pokazuje strah ili zaprepašćenje kada čuje jak zvuk. U svim drugim situacijama njegov sluh može biti apsolutno dobar.
7. Ne voli da se mazi ili dodiruje;
8. Ne pokazuje interesovanje za tipične dječije igre;
9. Ne pokazuje nikakve naznake govora;
10. Ne pokazuje gestove, kao npr. pružanje ruku kada želi da ga uzmete u naručje.
AUTIZAM KOD DJECE OD 2 GODINE I STARIJE
• Ima teškoće u govoru. Muči se da pokaže svoje potrebe. Neka autistična djeca ne pričaju uopšte, dok druga razviju govor, ali imaju problema sa održavanjem konverzacije;
• Ima neobične govorne šablone. Može pričati sa zadrškom, piskavim glasom ili sa ravnim tonom. Može upotrebljavati samo riječi umjesto rečenica, ili ponavljati riječ ili frazu iznova i iznova. Može radije ponavljati pitanje nego odgovarati na njih.
• Djeluje kao da ne razumije šta mu ljudi pričaju. Ne odaziva se na svoje ime ili ne može da prati instrukcije. Može se smijati, plakati ili vrištati totalno bespotrebno i histerično.
• Često se fokusira na detalje na nekom objektu (npr. na točkove autića), ili na jednu temu duže vrijeme.
• Izgleda zadovoljno dok se igra samo.
• Ne pokazuje interesovanje za drugu decu.
• Ima strogo ponašanje. Može biti zavisno od šablona i rutina, i imati problema sa prelaskom na nešto novo. Npr: vraćanje kući iz vrtića drugim putem može rezultirati panikom ili napadom bijesa. Može biti veoma izričito u vezi s tim šta želi, a šta ne želi da jede. Ili će želeti da prati tačne rituale u obrocima.
• Igra se sa predmetima i igračkama na neobičan način. Npr. provodi dosta vremena u slaganju i redanju predmeta po određenom šablonu. Uživa da otvara i zatvara vrata iznova i iznova, ili je dosta dugo zaokupljeno pritiskanjem dugmeta na igrački ili vrtenjem točkova na autiću.
• Povređuje sebe, ujeda ili udara.
• Ponavlja neke aktivnosti, kao npr. tapšanje rukama.
• Preosetljivo je na različite vrste stimulacija. Može odbijati dodir, loše reagovati na buku, biti osetljivo na mirise, ili može odbijati određenu hranu.
• Ne želi da nosi odjeću sa etiketom ili zahteva odjeću od samo jednog određenog materijala.
• Može preburno reagovati na određenu bol ili ne reagovati na neku, npr. može pokrivati uši rukama prilikom jakog zvuka, a ne reagovati kada povrijedi koljena prilikom pada.
• Može pokazivati strah kada za to nema nikakvog objašnjenja ili ne pokazivati strah kada se to očekuje i kada bi to trebalo da bude prirodna reakcija. Npr. može se plašiti bezopasnog objekta poput balona, ali se neće plašiti visine.
• Ima poteškoće u spavanju. Mnoga djeca iz autističnog spektra imaju problem kada treba da zaspu, ili se često bude u toku noći, ili veoma rano ustaju.
• Imaju problema sa ponašanjem: mogu biti otporna, teška za saradnju, ili preterano aktivna, mogu biti hiperaktivna, impulsivna ili agresivna.
VRSTE AUTIZMA
Autizam pripada skupini pervazivnih razvojnih poremećaja. Oni su poremećaji rane dječje dobi i zahvaćaju više područja psihomotoričkog razvoja. U pervazivne razvojne poremećaje (poremećaje iz autističnog spektra) ubrajamo: autizam, Aspergerov sindrom, Rettov sindrom, dezintegrativni poremećaj u djetinjstvu (Hellerov sindrom) i atipični autizam.
Tri glavna područja ljudskog razvoja koja su promijenjena zbog poremećaja su: govor, komunikacija i socijalna interakcija.
Do danas nije u potpunosti jasno što je uzrok razvoju autizma zbog čega se autizam javlja već u prvim mjesecima života te zašto se djeca koja su se sasvim normalno razvijala (prvih mjeseci ili godinu dana) iznenada povlače u nama sasvim nepoznat svijet – ostat će misija budućih istraživanja.
Bitno je naglasiti kako promjene ne moraju biti vidljive nakon rođenja, već se mogu pojaviti u svega nekoliko sedmica tokom 2. ili 3. godine života. Iako su djeca inače vrlo svojeglava i nezainteresirana, bolje rečeno ”očarana” svijetom koji moraju upoznati, djecu iz autističnog spektra ipak je nakon nekog vremena lako uočiti.
Osobe kojima je dijagnosticiran neki od poremećaja iz spektra autizma suočit će se s mnogim izazovima na gotovo svim područjima života.
Ono što u ovom tekstu nastojimo iskazati nije diskriminacija prema djeci s autizmom ili njihovim roditeljima, već skretanje pažnje na kompleksnost poremećaja koji je potrebno prepoznati i kontinuiranim metodama i terapijama pokušati ostvariti napredak.
Inteligencija kod djece s autizmom
Kod djece s poremećajem iz spektra autizma će se razlikovati intelektualno funkcionisanje. Neka djeca mogu imati prosječnu inteligenciju do inteligencije s intelektualnim poteškoćama, te većina nema isti stupanj inteligencije.
Testiranje inteligencije kod djece s autizmom je teško provedivo i treba ih ponavljati. Obično djeca s poremećajem iz spektra autizma bolje rješavaju testove motornih i prostornih vještina, dok verbalne testove teže prolaze. Upravo verbalni testovi su oni putem kojih se određuje stupanj inteligencije kod djece.
Posebni talenti djece s autizmom
Iako se osobe s autizmom teško prilagođavaju socijalnim interakcijama, moguće je da razviju izniman talenat u nekim umjetničkim područjima, ali i matematici, stranim jezicima i slično. Djeca s autizmom i posebnim talentima nazivaju se autist-savant, djeca koja su majstori u sitnicama.
Kod djece s poremećajem iz spektra autizma prepoznate su nevjerojatne motorne koordinacije, prepoznavanje koliko je sati bez gledanja na sat, popravljanje tehničke i informatičke opreme bez prethodnog znanja, odlično znanje matematike i slično.
Dovoljno govori da je iz ljudske povijesti poznato da su neki svjetski poznati genijalci imali autizam. Primjer je i Albert Einstein koji je progovorio tek u petoj godini života, za Isaaca Newtona je poznato da je bio na spektru uz Aspergerov sindrom, Hans Christian Andersen, Charles Darwin, Bill Gates, Steve Jobs, Thomas Jefferson i mnogi drugi genijalci kojima danas kao čovječanstvo mnogo dugujemo.
Dodatni poremećaji uz autizam
Autizam kod djece se ponekad javlja uz druge poremećaje i poteškoće. To mogu biti Downov sindrom, epilepsija, Touretteov sindrom, opsesivno kompulzivni poremećaj, hiperaktivnost.. Dodatni poremećaji uz autizam otežavaju pravilnu dijagnozu jer se ponekad teško razlučuju simptomi jednog poremećaja od drugog.
Osim dodatnih poremećaja, postoji i poseban oblik autizma – pervazivni razvojni poremećaj ili atipični autizam. On se pojavljuje kasnije, oko 12. godine te ima simptome kao i kod autizma kod djece, a to su neuobičajeno socijalno ponašanje, manire, navike i drugačiji govor i razumijevanje.
Različite terapije cijelog života
Autizam traje cijelog života, a u rehabilitaciji se mogu koristiti različite terapije poput psihoterapije, bihevioralne terapije, grupne te razne umjetničke terapije. Ako osoba na spektru ima dobre intelektualne sposobnosti moći će se uspješno rehabilitirati, ako za to ima mogućnost. Autizam se ne liječi medikamentima nego se ciljano radi na prilagođavanju ponašanja i svijeta oko sebe.
Mali je dio djece s autizmom koji doživljavaju dobru prognozu, dok više od polovice djece ostaju ovisne o tuđoj pomoći kroz život. Osobe imaju normalan životni vijek, no socijalno ponašanje obično ostaje neuobičajeno uz rezervisanost prema drugima. Najvažniji aspekt poremećaja na spektru je pravovremeno prepoznavanje i reagiranje na poteškoće.
Svrha terapije je smanjiti izražaj simptoma koji ometaju svakodnevno funkcioniranje i kvalitetu života. S obzirom da autizam drugačije utječe na svako dijete, potreban je individualan pristup. Iz tog razloga terapije obično uključuju više profesionalaca koji su usmjereni prema pojedincu. Terapija se može provoditi u obrazovnom, zdravstvenom, društvenom ili kućnom okruženju ili u kombinaciji. Kada govorimo o vrstama terapije, najčešće su uključena dva osnovna pristupa:
1.Bihevioralni pristup
Jedna od najzastupljenijih bihevioralnih terapija je ABA (Applied Behavior Analysis), a temelji se na podučavanju igre, komunikacije, samozbrinjavanju, jezičnim i životnim vještinama te pomaže u smanjenju problematičnog ponašanja. Sam pristup, dužinu i cilj terapije određuje terapeut uz dogovor s roditeljima ili skrbnicima.
2.Razvojni pristup
Razvojni pristupi su usmjereni na glavne karakteristike autizma. Obraća se pažnja na interese i aktivnosti djeteta te se sukladno tome djetetu pomaže razviti interakcija, komunikacija, sposobnost izražavanja i prepoznavanja emocija, logično rasuđivanje i slično. Razvojni pristup često se kombinira zajedno s bihevioralnim te se dijete kroz zajedničku igru razvija do najviše razine za koju je sposobno.
Bitan korak u napretku djeteta je komunikacija između terapeuta i roditelja kako bi se terapija u potpunosti mogla prilagoditi djetetu kao pojedincu. Kod odgoja djece s autizmom potrebna je velika količina strpljenja, a kako bi taj put postao lakši, savjetuje se promatrati ponašanje i interese djeteta te mu pristupati na takav način, kroz igru i u skladu s djetetovim ponašanjem.
Autizam se naziva ”spektrom” jer svaka autistična osoba, kao i svaka neurotipična osoba na drugačiji način poima svijet, drugačije se kreće, komunicira, ima drugačije interese. Također, svaka autistična osoba treba drugačiju razinu podrške u svakodnevnom životu. Neke autistične osobe trebaju cjelodnevnu podršku tokom svih aktivnosti tokom dana, neke žive samostalno. Obzirom na to javlja li se u kombinaciji s drugim teškoćama (intelektualne teškoće, teškoće senzorne integracije, motoričke teškoće i sl.), autizam može otežati učenje funkcionalnih vještina, te samim time osobi će biti potrebna veća razina podrške i pomoći pri svakodnevnom funkcioniranju. Potpuno je prihvatljivo da autističnim osobama treba pomoć u svakodnevnom životu. Svim ljudima, bili oni tipični i ili atipični, treba neka vrsta pomoći. Važno je potražiti pomoć na mjestima koja su specijalizirana za pružanje znanstveno utemeljenih intervencija.
